Izvor: A.A.P.
Zašto ćeš se u Singapuru osjećati kao bolja verzija sebe:
Singapur je jedan od onih gradova, ili bolje rečeno država — zapravo oboje, jer je grad-država — koji te odmah zbuni. Imaš osjećaj kao da si slučajno ušetao u utopiju. Sve je čisto, ravno, uredno i nekako sjajno, kao da vrijedni komunalci svaki dan rade prekovremene. Prvih par minuta tražiš barem jedan papirić na podu, čisto da potvrdiš da si još uvijek na planeti Zemlji, ali ne ide.
Najbolji dio je što ta čistoća nije samo stvar dojma nego te i psihički “očisti”. Hodaš i odjednom shvatiš da ti se ramena spuštaju, tempo usporava, a živci se ponašaju kao da su na godišnjem. U jednom trenutku uhvatiš sebe kako razmišljaš: “Aha, znači ovako izgleda kad grad ne pokušava svaki dan testirati tvoje strpljenje.” I ono najopasnije — počneš se ponašati uredno bez da te itko gleda. To je već ozbiljan znak da si pod utjecajem Singapura.
Ali nemojte misliti da je Singapur samo sterilno savršenstvo i beton, jer ovaj grad ima zelenila toliko da se čini kao da su arhitekti prvo nacrtali park, a tek onda odlučili gdje će ugurati zgrade. Drveće je posvuda, parkovi su uređeni kao da su iz kataloga. Taj “zeleni” štih najjače se osjeti u Gardens by the Bay, mjestu koje izgleda kao spoj znanstvene fantastike i botaničkog vrta. Kad padne mrak i svjetla se upale, park se pretvori u prizor iz filma.
Izvor: A.A.P.
Kad već pričamo o atrakcijama, Marina Bay je onaj dio Singapura gdje se osjećaš kao da si na naslovnici putničkog časopisa. Tamo je sve fotogenično, sve ima ogledalo, svaka zgrada kao da se natječe koja će izgledati skuplje, a šetnja uz vodu je toliko romantična da bi se i najhladniji cinik rastopio.
Izvor: A.A.P.
Jedna od najzabavnijih stvari u Singapuru je što je grad istovremeno super moderan i brutalno praktičan, pogotovo kad se priča o recikliranju i resursima. To nije ono “pričamo o ekologiji jer je popularno”, nego “mi ovo radimo jer znamo da je našem planetu stvarno potrebno”. Najluđi primjer je njihova priča s vodom, jer su toliko ozbiljno razvili sustav pročišćavanja i ponovne upotrebe da je voda doslovno postala dio kružnog sistema. U prijevodu: ništa se ne baca bez veze, svime se pametno raspolaže, a grad funkcionira kao dobro uštimana mašina.
Kad ti dosadi futurizam i šetnje po savršenim ulicama, Singapur ima i onu živu, šarenu stranu koja te podsjeti da je ovo grad gdje se miješa sto kultura u jednom danu. U Chinatownu se osjećaš kao da si teleportiran u drugi svijet, u crveni labirint lampiona, prekrasnih mirisa i malih uličnih trgovina. u Little Indiji te udare boje i mirisi tako jako da ti se automatski otvori apetit, a u Kampong Glamu sve izgleda kao kombinacija tradicije i moderne estetike. Najbolje od svega je što se u jednom danu možeš osjećati kao da si promijenio nekoliko država, samo bez pakiranja kofera i gubljenja živaca na aerodromu.
I onda dođe trenutak kad ogladniš, a to je u Singapuru praktički neizbježno stanje, jer svugdje nešto miriše. Hawker centri su tu kao spas za svakoga tko želi jesti brutalno dobro bez da mora glumiti fine manire. Naručiš nešto što nikad nisi izgovorio pravilno, sjedneš za jednostavan stol, oko tebe je gužva i sto glasova, uzmeš prvi griz i shvatiš da je to možda najbolji obrok cijelog putovanja i da je skupa avionska karta upravo opravdana .
Na kraju, Singapur ti napravi jednu podmuklu stvar: pokvari ti standarde. Vratiš se kući i odjednom primijetiš sve ono što prije nisi ni registrirao, poput papirića i žvaka na podu, neurednih ulica, grafita i prometnog kaosa koji smo svi prihvatili kao normalan. I uhvatiš se kako razmišljaš da bi nam malo tog singapurskog pristupa dobro došlo, ne da živimo kao roboti, nego da nam gradovi budu čišći, ljepši i lakši za disanje. Jer Singapur je dokaz da se može biti moderan, zelen i uredan, a da i dalje bude zanimljivo, šareno i puno života… samo bez smeća kao glavne atrakcije.
