Uz svu radost, božićne ukrase, filmove i pjesme ove godine nametnuo se i jedan nekonvencionalni lik za ovo blagdansko razdoblje: vampir Orlok. Na sam Božić, održana je prva premijera nove verzije kultnog horor filma “Nosferatu”.
Priča iza originalnog filma
Pozadina iza ovog filma ima puno veću kulturnu važnost za ljubitelje filma, osobito horora, nego su mnogi svjesni. Naime, priča iza prve verzije Nosferatu je priča o zabranjenom filmu i to ne zbog jezive tematike – jednostavno zbog autorskih prava. Grof Orlok, glavni antagonist filma, the vampir, eksplicitna je verzija grofa Drakule. Redatelj originalnog Nosferatu, Friedrich W. Murnau napravio je taj film bez dopuštenja Brama Stokera, autora romana Drakula. Stokerova udovica čak je tužila Murnaua za krađu autorskih prava i osvojila tužbu te je sud odredio da se svi primjerci Nosferatua moraju uništiti, ali film je već postigao određenu popularnost među publikama te nikada nije u potpunosti uništen.
Verzija iz 2024.
Nosferatu (2024.) već je početkom godine uzrokovao veliko uzbuđenje u medijima zbog talentirane glumačke postave. Bill Skarsgard, glumac koji se već istaknuo ulogom krvožednog klauna u horor filmu “Ono“, Stephena Kinga kao sam grof Orlok; Lily Rose Depp, kao glavna protagonistica, mlada djevojka koju Orlok proganja; Willem Dafoe, jedno od najvećih imena u Hollywoodu već generacijama te Nicholas Hault, koji je u ulozi novopečenog supruga Huttera pokazao da su dani tinejdžerske serije Skins, davno, davno iza njega. Osim glumaca, veliko ime ovog filma je i sam redatelj: Robert Eggers, koji je zaslužan za horor i triler remek djela posljednjih godina, Vještica i Svjetionik, u kojem su se on i Dafoe pokazali kao odličan par za suradnju. Njegove filmove opisuju kao tmurne, mračne, ali i jezivo privlačne, upečatljive kinematografije i glume koja dovodi do ruba sjedala.
“The director Robert Eggers dares you to feel seduced in his take on the classic vampire tale.”
– New York Times
Eggers u ovoj verziji zadire u sasvim nove razine zastrašujućeg, pretvara perverzno u strašno, tjera da nas sve zavede taj gnjusni vampir, da se prepustimo tom zavođenju, ali nas naglo vraća u stvarnost i tjera da se gadimo nad tom privlačnosti. Baudelaire bi bio ponosan na takvu romantiku u zastrašujućem.
Na odjelu za specijalne efekte se također nije štedjelo. Eggers i Skarsgard su s timom radili na najodvratnijoj, najstrašnijoj, ukletoj verziji vampira te su tako dotakli i granicu body-horora, a ne samo klasične priče o vampiru. Posljednjih godina kao da smo zaboravili da vampiri trebaju biti strašni, zlokobni – oni su strašna priča za djecu, razlog zašto su brojni narodi imali narodne priče i pripovijesti o strašnom stvorenju koje terorizira njihove živote. Eggers se pobrinuo da se ponovno sjetimo tih priča.
Neizostavno je dodati da su pri snimanju išli korak dalje te da je dobar dio filma snimljen u originalnom Bran dvorcu – domu grofa Drakule.
Film dolazi u naša kina početkom prvog mjeseca (2.1.2025.), traje 2 sata i 13 minuta i zasigurno će zarobiti pažnju svakog gledatelja.
Nosferatu nije samo priča o vampiru i hororu kao jeftinom žanru. Nosferatu je priča o snažnosti utjecaja filma kao medija, ali i njegove publike. Predstavlja 100-godišnju tradiciju specifičnog žanra vampir-horora, i da ga nije bilo, ne bi bilo ni takvog žanra biti njegovog nasljeđa kakvog ga danas poznajemo.
