Padanje u nesvijest, slabost, vrištanje i plakanje. Ovo nisu simptomi groznice, već simptomi fandom kulture, globalnog fenomena koji označava zajednicu okupljenu oko intenzivnog zajedničkog interesa prema nečemu iz pop kulture. Ako ste ikad osjećali neobjašnjivu potrebu za stalkanjem svog najdražeg izvođača, vodili intenzivne rasprave u obranu neke pop zvijezde ili bili spremni potrošiti svo bogatstvo za put na koncert, dobro došli u klub.
Idol kao grčki bog
Idol je po jednoj od mnogih definicija ideja, stvar ili osoba koja je predmet prema kojem se iskazuje strastvena ljubav i slijepa privrženost. U ovom slučaju, idoli su kao nadnaravna bića, sa savršenim izgledom, talentom i pojavom. Oni su inspiracija, motivacija i savršena verzija onog što bismo htjeli biti. Svaka riječ koja izađe iz ustiju našeg idola je pozlaćena i postaje motivacijski citat. Svaka loša riječ upućena našem idolu je poziv na svađu. U svakom slučaju, nema scenarija u kojem jedan fan nije spreman stati u obranu svom idolu ili kao ponosni roditelj plakati kada se taj isti idol zahvaljuje svojim fanovima za uspjeh. Bez fanova nema idola, bez idola nema fanova.
Šalu na stranu, ovakvih ljudi nije malo. Dapače, oni čine veliku zajednicu koja dijeli iste intenzivne emocije i čvrste zaštitničke stavove oko likova, ljudi, serija, filmova ili knjiga koje zastupaju. Zovemo ih fanovi, a kada brojka fanova preraste u apsurd, skupinu možemo nazivati fandom. Najveći fandom na svijetu smatraju se Potterheads, odnosno fanovi Harry Pottera. Uz njih blisko stoje fanovi Star Warsa i BTS-a. Inače, riječ fan prati negativna konotacija jer dolazi od riječi fanatik koja predstavlja osobu koja je do nezdrave mjere posvećena nečemu bez razumnog opravdanja. Tu često govorimo o gubitku dodira s realnošću i parasocijalnom vezom s poznatom osobom. Ipak, nije svaki obožavatelj fanatik, stoga ta riječ nije u velikoj mjeri ostavila trag u fandom kulturi.
Fanovi pušteni s lanca
Nerijetko se susrećemo sa situacijama kada su fanovi blago rečeno pretjerali s praćenjem i favoriziranjem poznatih osoba. Neki od istaknutih primjera su kada su fanovi One Directiona hakirali u zrakoplovni sigurnosni sustav kako bi promatrali bend preko kamera ili kada se prodavao nokat Lady Gage na eBayu za 13 tisuća dolara. Česti primjer su uhođenja ispred domova, npr. ispred prijašnje kuće Taylor Swift u New Yorku se i dan danas okupljaju fanovi.
Ovakva ekstremna ponašanja nisu novost jer su se prvi put pojavila u vrijeme Beatlesa. Fenomen zvan Beatlemanija imenovan je 60-ih godina te opisuje intenzivnu maniju obožavatelja Beatlesa koje su obilježile njihovu popularnost.
Karakteristično za fanove je i reaktivno ponašanje pred samim idolom, što uključuje plakanje, vrištanje, padanje u nesvijest, guranje kako bi dotakli osobu i slično. Psihološki ovo se može objasniti kao socijalna facilitacija. To je način ponašanja u kojoj su pojačane emocije, reakcije i performans zbog utjecaja okoline. Na primjer, ako smo u publici koncerta na kojem svi vrište i pjevaju te je atmosfera jako dobra i mi ćemo biti potaknuti tako se ponašati. Zbog toga se fanovi često nekontrolirano ponašaju u skupinama. Suprotno od toga, možemo biti jako uzbuđeni u trenutku kada vidimo svog idola, ali nećemo se reaktivno ponašati ako su svi oko nas smireni.
Još jedan korak predaleko u fandom kulturi su fanovi koji svoji fizički izgled prilagođavaju izgledu svog idola. Od transformacija do tetoviranja njihovih lica, dovodi se u pitanje osobni identitet te koliko je fan spreman daleko ići zbog “ljubavi” prema svom idolu. Ljubav stavljam u navodne znakove jer sva navedena ponašanja više naliče na opsesivno ponašanje nego oblik ljubavi i običnog favoriziranja. Neki fanovi posvećuju svoje vrijeme, ali i karijeru oponašajući poznate osobe, izrađuju fan merch te organiziraju događanja i okupljanja u čast svojim idolima. Iako ovo služi kao ispušni ventil i način izražavanja nekima, tanka je granica između normalnog i neobičnog ponašanja.
Zbog velike pristupačnosti javnim informacijama putem interneta i društvenih mreža, danas je sve lakše ući u život neke poznate osobe, pogotovo ako nije strogo ograđena ugovorima o privatnosti. Naravno nisu krivi samo pojedinci, već u velikoj mjeri mediji koji nemaju mjeru kada je u pitanju nečija privatnost. Tabloidi poput TMZ-a, Daily Maila, Page Sixa i People časopisa jedni su od najpoznatijih širitelja tračeva i privatnih informacija u svijetu poznatih i slavnih. Prisjetimo se što je javna izloženost napravila Princezi Diani, Marilyn Monroe, Robinu Williamsu, Kurt Cobainu i mnogim drugim poznatim ličnostima koji su isto bili nečiji idoli. Samom tom spoznajom trebalo bi svima biti jasnije da opsesije, uhođenja i reaktivna ponašanja treba regulirati, što u medijima, što svatko u svoja četiri zida.
Nije sve tako crno
Možda se ova ponašanja čine zabrinjavajuća, čudna i neprimjerena, ali u većini slučajeva se prepoznaju pozitivni efekti ovog fenomena. Kako je rečeno da sudjelovanje u fandom kulturi utječe na osobni identitet, to se može protumačiti kao nešto pozitivno. Biti dio velike zajednice ljudi s istim interesima nam gradi samopouzdanje i utječe pozitivno na mentalno zdravlje. Smanjuje se osjećaj usamljenosti, a povećava se uključenost u zajednicu te povezanost s drugima. Ljubav, odnosno osjećaj obožavanja prema drugoj osobi nam pruža pozitivne emocije, pogotovo ako su potaknute od velike zajednice koja to razumije. U jednu ruku ti osjećaji zadovoljavaju osnovne psihološke potrebe.
Pretjeranim razvitkom tehnologije i napretkom društvenih mreža, može se reći da će ovi oblici obožavanja rasti te će biti teže postići kontrolu nad onim ekstremnim oblicima ponašanja. Iako je imati idola lijepa i pozitivna stvar, bitno je uvijek imati na umu da su i oni pravi ljudi s istim problemima kao i ostali. Također, bitno je sam sa sobom razlučiti jesmo li u parasocijalnom odnosu s idolom te kako ponekad treba stati na loptu i osvijestiti kada su osjećaji nerealistični, a ne samo lijepi.