Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. Ima li išta o čemu bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo!”
Rijetko koji citat može bolje opisati predsjedničku kampanju kojoj je hrvatski narod svjedočio za kraj superizborne godine 2024. Da se bira pjesma kojom bi se opisali predsjednički izbori i sve što im je prethodilo, Balaševićev bi “Odlazi cirkus” savršeno prenio sve emocije i sav fol.
Između osam kandidata, tek je pokoje lice predstavljalo stvarno osvježenje. Dok je Zoran Milanović kroz ovu kampanju prošetao kao da samo razgledava izloge trgovina, sa svojim prepoznatljivim arogantnim stilom, njegov je najveći protukandidat bio Dragan Primorac. I dok s jedne strane priče imamo nekog tko je primarno smatran ljevičarem, a danas sve više podilazi desnim stajalištima i na taj način širi svoju ciljanu javnost, s druge strane imamo “nestranačkog” kandidata, koji dolazi s pustim pričama o druženju sa svjetskom elitom, posjetima i poslovima u Americi. Odnosno, imamo nekoga s kim se prosječni Hrvat teško može poistovijetiti. Primorčeva kampanja bila je gotovo previše izbalansirana i profesionalna za zemlju koja žudi za političkim strastima, što je rezultiralo manjim odjekom među biračima.
Ivana Kekin je bila osvježenje u ovoj kampanji, donoseći progresivne ideje i poruke usmjerene prema mladima i urbanom biračkom tijelu. No, kontroverza s Nikicom Jelavićem usmjerila je pozornost na njezinu kandidaturu, a iako je nudila nešto novo, na kraju je završila s lošijim rezultatima. Marija Selak Raspudić, sa svojim konzervativnim pristupom, također nije uspjela ostvariti širi politički utjecaj.
Niko Tokić Kartelo, emotivac koji stoji iza izjave „mama, uspio sam“ , postao je viralni fenomen, no tu staje njegov (politički) doseg.
Na kraju, unatoč svim uloženim sredstvima u razne kampanje, nekim uspješnim i onim manje uspješnim odaslanim porukama, (ne)bitnim temama i programima – samo se jedna činjenica ističe – Milanović je uvjerljivo pobijedio sa skoro 75% u drugome krugu.
Većina naših sugrađana susreće se s apatijom i apolitičnosti, a nakon drugog kruga, malo dramatičnih trenutaka prikazanih na HRT-u u udarnom terminu, došao je novi ponedjeljak. I sve je bilo kao i u subotu. I kao tjedan prije toga i mjesec prije toga. Dok građani ne odluče da je dosta.
I za kraj, “Odlazi cirkus, za sve je bolje tako… Mnogi su predstavu shvatili do sad.”