Ubojstvo u Orient Expressu u Kerempuhu već na prvi pogled daje naslutiti da publiku čeka večer u kojoj će fikcija poznatog romana postati stvarnost. Gledalište satiričkog kazališta polako se puni, a publika zauzima mjesta kao da zaista ulazi u vlak iz kojeg neće silaziti idućih 95 minuta. U dvorani odjekuje glas koji podsjeća na najave s kolodvora i poziva na ukrcavanje.
Predstava Ubojstvo u Orient Expressu predstavlja se kao jedno od najambicioznijih ovogodišnjih uprizorenja u Kerempuhu, a uzbuđenje koje se osjeti u prostoru potvrđuje da svi očekuju nešto posebno. Adaptacija kultnog kriminalističkog romana Agathe Christie u ovoj izvedbi dobiva novo čitanje, domaći duh i ritam koji se razlikuju od filmskih verzija na koje je publika navikla.
Redateljica Sara Stanić Blažević poznatu priču postavlja u okruženje koje djeluje opipljivo i blisko, radnja se događa na relaciji od Vinkovaca do Slavonskog Broda. Time ne nestaje glamur ni napetost, a upravo u tom kontrastu stvara se prepoznatljiva atmosfera. Publika polako ulazi u svijet putnika koji skrivaju tajne svoje prošlosti dok vlak postaje prostor prividnog mira ispod kojeg tiho tinja sumnja.
Roman Ubojstvo u Orient Expressu
Agatha Christie napisala je Ubojstvo u Orient Expressu 1934. godine, u razdoblju u kojem je već bila međunarodno priznata autorica detektivskih romana. Radnja smještena u luksuzni vlak koji zapinje u snijegu stvara savršenu pozornicu za zatvorenu misteriju u kojoj nitko ne može otići, a svatko može biti krivac. Ovaj tip priče poznat je po tome što izolacija prostora pojačava napetost i usmjerava pozornost na odnose među likovima te na detalje koji se na prvi pogled čine nevažnima. Roman je već nakon objavljivanja osvojio publiku zahvaljujući jedinstvenoj strukturi, pažljivo raspoređenim tragovima i završnom obratom koji je iznenadio čitatelje i postavio nova pitanja o moralnim granicama unutar žanra detektivske proze.
Trajna privlačnost ovog djela leži u spoju elegancije vremena u kojem se odvija radnja i napetog kriminalističkog zapleta koji ne dopušta ravnodušnost. Lik Herculea Poirota dodatno obogaćuje priču svojim analitičkim načinom razmišljanja i suptilnim osjećajem za humor, zbog čega ostaje jedan od najupečatljivijih detektiva svjetske književnosti. Upravo ova kombinacija atmosfere, enigme i pažljivo oblikovanih karaktera razlog je zašto Ubojstvo u Orient Expressu i danas nadahnjuje brojne filmske, televizijske i kazališne adaptacije te ostaje neiscrpan izvor inspiracije za suvremene pripovjedače.
Putnici i glumački ansambl
Zločin se dogodi naglo i bez odugovlačenja, ali pravi zaplet počinje tek nakon toga, u trenutku kada se napetost u vlaku pretvara u usmjereno traganje za istinom. Detektiv Hercules Poirot preuzima istragu i njegov dolazak u potpunosti mijenja ritam predstave. Ulogu detektiva tumači Damir Poljičak koji liku daje prepoznatljivu mjeru ozbiljnosti, suptilne ironije i oštroumnosti. Iako se on nalazi u središtu radnje, zanimljivo je promatrati kako ga drugi likovi povremeno zasjene vlastitom snagom i osobnošću, čime se stvara uvjerljiv mozaik karaktera koji nose dramsku strukturu.
Josipa Anković donosi lik snažnog emocionalnog naboja i uvjerljivo prikazuje unutarnju napetost koja se postupno otkriva kroz pažljivo odabrane detalje. Tanja Smoje prostor oblikuje energijom i jasnim ritmom te unosi dinamiku koja ne dopušta zatišje. Marko Makovičić dodaje trenutke komičnog olakšanja u trenucima kada je atmosfera već nabijena napetošću, stvarajući kontrast koji gledatelja drži budnim i angažiranim. Elizabeta Kukić gradi svoj lik promišljeno, preciznim gestama i jasnom dramaturškom linijom koja se otkriva polako, ali sigurno.
Svaki glumac pristupa svojoj ulozi s uvjerenjem da upravo njegov lik skriva ključnu informaciju u razotkrivanju istine. Upravo to stvara prirodnu i vrlo živu dinamiku koja drži publiku u stalnom iščekivanju i gradi napetost koja ne jenjava do samog kraja.
Vizualni identitet i afmosfera predstave
Scenografija priziva eleganciju starog putničkog vagona, ali u sebi nosi hladnoću i osjećaj zatvorenosti koji cijelo vrijeme podsjeća na ograničenost prostora u kojem se odvija radnja. Zbijen raspored elemenata, pomične pregrade koje otkrivaju i skrivaju dijelove scene, fokusirana rasvjeta i pažljivo odabrane projekcije stvaraju dojam da se nalazimo u metalnom labirintu bez mogućnosti izlaza. Taj dojam pojačava stalni zvuk vlaka koji tiho bruji ispod pozornice i daje osjećaj da se prostor neprestano kreće, iako je sve zapravo zarobljeno u trenutku.
Kostimi vizualno nadopunjuju karakterizaciju likova. Svaki je oblikovan tako da već na prvi pogled otkriva sitne tragove o prošlosti osobe koja ga nosi, o njezinim navikama, društvenom statusu i unutarnjim napetostima. Upravo kroz te detalje publika intuitivno osjeća da se iza svakog putnika krije složenija priča od one koju izgovara, što dodatno jača sloj misterije na kojem predstava počiva.
Kako je publika prihvatila izvedbu
Kritike nakon premijere pokazale su širok raspon dojmova, no većina se slaže da je Kerempuh ponudio promišljenu, pažljivo izvedenu i vizualno dojmljivu interpretaciju poznate priče. Pohvaljena je sposobnost cijelog ansambla za održavanje napetosti do posljednjeg trenutka te način na koji se scenski prostor ponaša kao živi organizam koji reagira na svaki pomak u ritmu glume i režije. Istaknuto je i to da predstava ne pokušava preoblikovati žanr iz temelja nego mu pristupa s jasnim poštovanjem prema originalu, dok ga istodobno obogaćuje svježom energijom i autorskim rukopisom.
Ipak, bilo je i kritičnijih pogleda. Nekim je gledateljima dobro poznati zaplet djelovao previše sigurno, bez većeg odmaka od očekivanog, dok su drugi priželjkivali izraženiji stilistički iskorak. Upravo ta razilaženja pokazuju da je predstava otvorena različitim tumačenjima i da potiče reakciju, što je uvijek vrijedan element kazališnog iskustva jer potvrđuje da je izvedba živa, angažirajuća i dovoljno slojevita da izazove raspravu.
Zašto publika i dalje bira ovu verziju
Gledatelji često dolaze zbog priče koju već poznaju, ali odlaze s potpuno novim dojmom. U ovoj verziji naglasak nije samo na detektivskoj logici i pravilnom slaganju tragova nego i na međuljudskim odnosima koji se razvijaju u skučenom prostoru vlaka. Prešućene emocije, kratki pogledi i trenuci u kojima likovi otkrivaju vlastite slabosti daju izvedbi toplinu i ljudskost te stvaraju nijanse koje priči donose dodatnu dubinu.
Ubojstvo u Orient Expressu u Kerempuhu privlačno je svima koji vole spoj napetosti i humora, atmosfersku scenografiju i ansambl koji funkcionira kao jedinstvena cjelina. Predstava nosi duh klasične kriminalističke priče, ali ne ostaje zarobljena u prošlosti. Ona živi na pozornici, mijenja se iz večeri u večer i poziva publiku da razmišlja, pretpostavlja i sudi zajedno s detektivom koji vodi istragu. Na kraju ostaje pitanje tko je uistinu kriv, ali još važniji je osjećaj da vlak nastavlja svoju zamišljenu vožnju i nakon završnog naklona, kao da se priča proteže izvan okvira pozornice.
Datumi izvođenja predstave i informacije o ulaznicama dostupni su na službenoj stranici kazališta Kerempuh ili na ovoj poveznici.
Zašto vrijedi pogledati ovu predstavu
Predstava ostavlja dojam koji ne nestaje kada se u dvorani ponovno upale svjetla. Nosi onu vrstu energije koja se ne oslanja samo na napeti kriminalistički zaplet nego i na način na koji se gluma, scenografija, glazba i ritam stapaju u cjelinu koja vodi publiku kroz priču bez ijednog praznog trenutka. Orient Express u ovoj verziji nije samo mjesto zločina, već je i prostor u kojem se gomilaju strahovi, tišina i skrivene priče putnika. U trenucima kada glumci pogledom prenesu više nego što bi moglo stati u dugi monolog, predstava postiže svoju najveću snagu i podsjeća na to koliko je kazalište uvjerljivo kada se osloni na suptilnost.
Vrijedi je pogledati i zato što donosi ono što publika često traži, a rijetko dobije uravnotežen spoj humora i ozbiljnosti. Na sceni se osjeća lakoća koja ne umanjuje težinu zločina ni moralnu dvojbu s kojom se publika suočava na kraju. Umjesto hladne analize dokaza i motiva, ova izvedba približava gledateljima putnike kao ljude s vlastitim slabostima, strahovima i opravdanjima. Čini se kao da svaki lik nosi dio priče koji je moguće razumjeti, čak i onda kada je oblikovan tajnama.
Predstava Ubojstvo u Orient Expressu pokazuje da poznati roman Agathe Christie može sasvim prirodno zaživjeti u domaćem kazališnom prostoru. Ne djeluje kao imitacija svjetskih produkcija nego kao autentična interpretacija koja naglašava ono što ansambl Kerempuha radi izuzetno dobro, a to je stvaranje živih likova i snažnih odnosa na sceni. Glumci su povezani, precizni i u stalnom dijalogu s publikom, bez obzira na opseg svojih uloga, i zajedno stvaraju ritam u kojem svaka scena nosi važnost.
Na kraju ostaje pitanje odgovornosti i granica koje ljudi prelaze kada pokušavaju zaštititi ono što im je važno. Upravo taj sloj daje predstavi dodatnu emocionalnu težinu i potiče gledatelje na razmišljanje i nakon što vlak nestane u tišini pozornice. Ovo kazališno iskustvo ne završava izlaskom iz dvorane nego nastavlja živjeti u dojmu koji se zadržava još dugo nakon predstave.