Uoči jedne od večernjih izvedbi u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, studentice Komunikologije sa Fakulteta hrvatskih studija, Tia Turković i Erika Matković, razgovarale su s mladim glumcem i članom ansambla Gavelle, Kristijanom Petelinom. Intervju je vođen uoči predstave Cyrano de Bergerac, u kojoj Petelin igra. Pitanja su fokusirana na odnos mladih prema kazalištu te razloge njihove sve rjeđe prisutnosti u gledalištu. Glavno pitanje je što kazalište danas može ponuditi generacijama koje odrastaju uz digitalne medije.
Intervju je nastao u opuštenoj atmosferi, ali otvorio je ozbiljna i aktualna pitanja o ulozi kazališta u suvremenom društvu, posebice među mladima.
Kristijan Petelin: mladi glas suvremenog kazališta
Kristijan Petelin mladi je glumac i stalni član ansambla Gradskog dramskog kazališta Gavella. Pripada generaciji glumaca koja se formirala u vremenu snažnog utjecaja digitalnih medija, ali istovremeno ostaje snažno vezana uz kazalište kao prostor živog susreta, dijaloga i emocije.
U svom glumačkom radu Kristijan Petelin susreće se s klasičnim dramskim tekstovima, ali i s njihovim suvremenim interpretacijama, što mu omogućuje da promišlja kako kazalište komunicira s današnjom publikom.
Kroz svoje odgovore jasno pokazuje svijest o promjenama u navikama publike, ali i odgovornost koju kazalište ima u pokušaju da tim promjenama odgovori bez gubitka vlastitog identiteta.
Mladi danas i kazalište: promjena navika i očekivanja
Pitanje odnosa mladih prema kazalištu nameće se samo po sebi u vremenu u kojem dominiraju digitalni mediji, kratki formati i stalna dostupnost sadržaja. Mladi danas odrastaju uz društvene mreže, streaming platforme i brzu izmjenu informacija, što uvelike oblikuje njihove kulturne navike i očekivanja od sadržaja koji konzumiraju.
Kazalište, kao umjetnička forma koja traži vrijeme, koncentraciju i fizičku prisutnost, često se u tom kontekstu doživljava kao manje pristupačno.
Upravo iz tog razloga postavljeno je pitanje zašto mladi sve rjeđe biraju kazalište kao oblik zabave, ali i kao prostor promišljanja i istraživanja vlastite svakodnevice.
Zašto mladi sve rjeđe biraju kazalište?
Na pitanje zašto mladi danas rjeđe posežu za kazalištem kao oblikom zabave i istraživanja, Petelin odgovara smireno, ali bez zadrške ukazuje na problem suvremenog medijskog okruženja.
“Danas su ljudi, a mladi pogotovo, uključeniji u medije koji su nam svima dostupni, Internet, društvene mreže i sve platforme koje na pladnju nude jako puno sadržaja”, odgovara Kristijan.
“Riječ je o sadržajima koji su mladima lakše probavljivi, kraći i često interesantniji od kazališta. Jednostavno su lakše dostupni i to je možda najveći razlog zašto se danas ne viđa toliko mladih u kazalištu.”
Prema njegovim riječima, kazalište se u tom smislu nalazi u nepovoljnijem položaju jer zahtijeva vrijeme, koncentraciju i fizičku prisutnost, što je u suprotnosti s navikama koje nameću digitalne platforme.
Što mladi gube kada zanemaruju kazalište?
U društvu u kojem se većina sadržaja konzumira individualno, putem ekrana, kazalište nudi rijetku priliku zajedničkog iskustva. Upravo ta dimenzija često izostaje iz života mladih koji rijetko dolaze u gledalište. Razgovor je prirodno usmjeren prema pitanju što mladi gube kada kazalište prestane biti dio njihove kulturne rutine.
Govoreći o onome što mladi gube izostavljanjem kazališta iz svoje svakodnevice, Petelin naglašava posebnost kazališnog iskustva koje se ne može u potpunosti prenijeti kroz druge medije.
“Kazalište je predivno baš zbog toga što se osjeti kontakt između publike i glumaca koji su na sceni. Kada glumci zajedno stvaraju nešto u tom trenutku, to je živo i neponovljivo. Publika koja koncentrirano prati ono što se događa na sceni osjeća iste emocije i u istom tom intenzitetu.”
Iako priznaje da se emocije mogu doživjeti i kroz filmove i serije, Petelin ističe da kazalište ipak nudi drukčiju razinu iskustva.
“To se može dobiti i u drugim oblicima umjetnosti, ali na kvalitetnoj kazališnoj predstavi to bude na nekoj drugoj razini. To je iskustvo koje je stvarno predivno za doživjeti i koje treba cijeniti.”.
Kako kazalište može ponovno pronaći put do mlade publike?
U pokušaju da se razumije kako kazalište može odgovoriti na promijenjene navike mladih, otvoreno je pitanje njegove prilagodbe suvremenom kontekstu. Mladi gledatelji često traže teme s kojima se mogu poistovjetiti, priče koje odražavaju njihove strahove, dileme i odnose, ali i način komunikacije koji im je blizak.
“To je pitanje na koje je malo teže dati odgovor”, odgovara Kristijan smijući se.
“Mislim da bi im se prije svega trebala približiti tematika. Materijal kojim se radi možda bi se trebao prilagoditi mladima.”
Naglašava kako mladi u kazalištu žele prepoznati vlastite probleme, dileme i pitanja.
“Oni bi trebali doći u kazalište i gledati predstavu koja se bavi problemima kojima se oni bave i pitanjima koja si sami postavljaju. Tako mogu usporediti situaciju s pozornice sa svojom životnom situacijom.”
U tom kontekstu osvrnuo se i na predstavu Cyrano de Bergerac, u kojoj trenutačno igra. Više o samoj predstavi možete pročitati na poveznici.
“Riječ je o starijem tekstu, jezik je uzvišeniji, u rimi i stihu, ali kad se pogleda suština, predstava se bavi ljubavlju i prijateljstvom. A svi mladi se zaljubljuju i svi imaju prijatelje. Ako je to ono što traže u kazalištu, onda je ova predstava za njih.”
Poruka mladima koji još nisu otkrili kazalište
Na pitanje ima li poruku za mlade koji rijetko ili nikada ne odlaze u kazalište, Kristijan odgovara vrlo kratko i jednostavno:
“Dođite!”
Zatim nastavlja:
“Iskusite nešto novo, nešto živo, nešto što može biti i veselo i tužno u isto vrijeme. Tragajte za nečim što možda još niste doživjeli.”
Njegove riječi zvuče kao poziv na izlazak iz zone komfora i na otkrivanje iskustva koje se ne može zamijeniti ekranom.
Što kazalište znači glumcu?
Na samom kraju razgovora postavljeno je pitanje što za njega predstavlja kazalište. Odgovor dolazi bez razmišljanja.
“Kazalište je za mene postavljanje pitanja i dobivanje odgovora.”
Nakon kratke stanke dodaje još jednu misao.
“Proživljavanje.”
Zaključuje kako kazalište doživljava kao prostor iskustva.
“To je doživljavanje novih stvari, novih emocija i novih susreta.”
Intervju s Kristijanom Petelinom otkriva glumca koji je svjestan izazova s kojima se kazalište danas suočava, ali i njegovih prednosti koje ostaju nezamjenjive. Iako mladi sve rjeđe dolaze u kazalište, upravo u živom kontaktu, emociji i zajedničkom iskustvu leži potencijal da im se ono ponovno približi.
Kazalište se ne svodi samo na pozornicu, tekst ili ulogu, već na proces neprestanog propitivanja i osobnog rasta. To je mjesto gdje se pitanja ne izbjegavaju, nego se hrabro postavljaju, gdje se emocije ne glume, nego proživljavaju. Upravo u toj iskrenosti i otvorenosti leži snaga kazališta kao prostora iskustva, susreta i razumijevanja svijeta oko sebe.
Takav pogled na kazalište može biti poticajan i publici, posebno mladima. Nudi nešto rijetko i vrijedno: priliku da zastanemo, osjetimo i promislimo. Odlazak u kazalište pruža mogućnost drukčijeg doživljaja, izvan svakodnevne rutine.
Ukoliko želite pročitati više o kazališnim predstavama koje se izvode u Gradskom dramskom kazalištu Gavella, možete pogledati na ovoj poveznici.