Hrvatska rukometna reprezentacija otvorila je Europsko prvenstvo 2026. u Malmöu tek prije malo manje od tjedan dana. Od tog dana kauboji su u prvom krugu odigrali tri utakmice, a dojam koji su ostavili kod navijača teško da može biti pozitivan…Mnogi bi se složili s tim da je pola
Hrvatske u ovom razdoblju ostalo bez pola kose na glavi.
U prvom krugu smo se susreli s Gruzijom, Nizozemskom i Švedskom. Iako smo ostvarili dvije pobjede u tri utakmice , dojam na terenu bio je vrlo slab. Obje pobjede djelovale su nategnuto i neuvjerljivo, a igra koju smo prikazali nije ostavljala dojam momčadi koja je te pobjede doista zaslužila nekom velikom kvalitetom.
Posebno zabrinjava činjenica da je reprezentacija danas gotovo neprepoznatljiva u odnosu na prošlogodišnje svjetske doprvake. Hrvatska, koja je uključujući i ovo prvenstvo čak 17. put sudionik Europskog prvenstva, vodila je teške borbe s Gruzijom, reprezentacijom kojoj je ovo tek četvrti nastup na europskoj smotri.
Sve tri utakmice u prvom krugu bile su ispod očekivanja. Napad je često djelovao bezidejno, s puno improvizacije i tehničkih pogrešaka, dok obrana također nije nudila previše razloga za optimizam. Jedina svijetlija točka bili su naši vratari, koji su u pojedinim trenucima održavali nadu da se utakmice ipak mogu prelomiti u našu korist.
Kulminacija loših izdanja stigla je sinoć, 21. siječnja, protiv Švedske. Vidjeli smo jednu od slabijih utakmica hrvatske reprezentacije u posljednje vrijeme, a konačnih 33:25 za Šveđane realno oslikava stanje na terenu. Iako smo igrali protiv najjačeg protivnika u skupini, razočaranje je tim veće jer smo prošle godine na Svjetskom prvenstvu pokazali da se možemo nositi i s najvećim rukometnim velesilama.
Najveći problem protiv Švedske bio je napad. Hrvatska je prvi pogodak postigla tek nakon sedam minuta igre. Osim Zvonimira Srne, koji je postigao sedam pogodaka, nismo imali igrača koji je mogao ozbiljnije probijati švedski gol. Posebno zabrinjava podatak da je kapetan Ivan Martinović svoj prvi pogodak postigao tek u 48. minuti.
Drugo poluvrijeme donijelo je potpuni potop… isključenja, tehničke pogreške, promašaje, neučinkovite izmjene… Švedski vratar Palicka bio je gotovo nesavladiv, a za Šveđane se nastavak utakmice sveo na jednostavno povećavanje razlike. Osjećalo se da su i naši igrači postali svjesni da povratka nema te da pokušavaju samo privesti utakmicu kraju na pristojan način. Nažalost, ni to nije uspjelo, a minus osam razlike mogao bi biti vrlo neugodan kada se bude zbrajala ukupna tablica. No, što je tu je. Hrvatska je ipak izborila plasman u drugi krug.
slika 2: Sweden vs Croatia, EHF Men’s Euro 2026, Malmo, Sweden, 21.01.2026, Mandatory Credit © Jozo Cabraja / kolektiff, izvor: HRS
Raspored Hrvatske reprezentacije u drugom krugu
Trenutačno stanje na tablici je jasno: Švedska, Slovenija i Island imaju po dva boda, dok su Hrvatska, Švicarska i Mađarska bez bodova.
Island dolazi oslabljen izostankom nekoliko ključnih igrača, no unatoč tome riječ je o vrlo ozbiljnoj reprezentaciji, čiju vanjsku liniju čine
ponajbolji igrači njemačke Bundeslige. Mađari su nam stari znanci, oni su ti koji su nas u Zagrebu na Svjetskom prvenstvu doveli do polufinala. Iako smo ih tada pobijedili, to ćemo sada morati ponovno potvrditi na terenu. Slovenija, naš susjed i tradicionalni rival, uvijek je neugodan protivnik. I oni imaju problema s izostancima. Posljednji protivnik u skupini je Švicarska, reprezentacija sastavljena uglavnom od igrača iz jake njemačke lige, koju je izbornik u kratkom vremenu uspio posložiti u vrlo konkurentnu momčad.
Greške koje je Hrvatska radila protiv Švedske bile su jeftine i na ovoj razini rukometa nedopustive. Ako se žele nadati prolasku dalje, takve se pogreške jednostavno ne smiju ponavljati. Pozitivno je barem to što je i sama momčad svjesna problema. Ostaje nam misliti pozitivno i nadati se boljem izdanju već u sljedećoj utakmici, 23. siječnja protiv Islanda.
Sreća ili znanje
Na kraju se nameće pitanje: Je li nam se na prošlom Svjetskom prvenstvu jednostavno sve savršeno poklopilo? Koliko god fizička i taktička priprema bile ključne u vrhunskom sportu, jasno je da je i dašak sreće često tajni sastojak savršenog recepta.
No, pritom se moramo zapitati i nešto drugo: Imamo li možda prevelika očekivanja? Pomalo je čudno kako su kauboji prije samo nekoliko mjeseci bili apsolutni heroji hrvatske sportske priče, simbol zajedništva i ponosa, a već pri prvim lošijim rezultatima vrlo brzo padaju u sjenu kritika i sumnji. Takav mentalitet teško nas može odvesti daleko.
U sport se ne smije ulaziti s nerealnim i pretjeranim očekivanjima. Put do vrha nikada nije pravocrtan, a uspjeh ne ovisi isključivo o kvaliteti igrača ili taktici. Postoji niz faktora koji mogu odigrati ključnu ulogu, ali onaj često najpodcijenjeniji je podrška navijača.
Pohvalno je što je Hrvatska u posljednje vrijeme ponovno prigrlila rukomet i vratila ga u središte sportske pozornosti. Upravo zato važno je sačuvati zdrave dojmove, ostati realan, ali i pružiti podršku onda kada je najpotrebnija. Kritika ima svoje mjesto, no bez vjere i zajedništva teško je graditi pobjedničku priču. Hajdemo zato bodriti ono što je hrvatsko ne samo kada ide savršeno, nego i onda kada je najteže.
