Vikend za nama obilježio je jedan od najvećih prosvjeda protiv epidemioloških mjera od početka pandemije koronavirusa. U subotu, 20. studenog, u poslijepodnevnim satima na Trgu bana Josipa Jelačića prema procjenama okupilo se između 15 i 20 tisuća ljudi koji su prosvjedovali protiv obveznih covid potvrda u javnim i državnim institucijama, ali i protiv represivnih mjera Vlade Republike Hrvatske i Nacionalnog stožera Civilne zaštite. Na skupu se uz narodne pjesme zahtijevalo ukidanje epidemioloških mjera, skandiralo se „izdaja“ i „lopovi“, a prosvjednici su tražili i hitnu ostavku premijera Andreja Plenkovića.
Što o prosvjedu protiv Covid potvrda misle studenti?
Podijeljene reakcije na epidemiološke mjere i sami prosvjed ne smiruju se ni kod studenata fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dio ispitanih studenata masovni prosvjed smatra opravdanim i nužnim za promjene.
-Smatram da svatko od nas treba raditi ono što misli da je najbolje za njega, osobno sam za prosvjed jer njime pokazujemo da među nama ima još ljudi koji misle svojom glavom – ističe studentica B.K.
Student J.H. koji je i sam prisustvovao prosvjedu na Trgu bana Jelačića ističe – Mladenaštvo je oduvijek predstavljalo bunt, a toga nam danas nedostaje. Nedostaje nam zajedništva i kolektivnog otpora stvarima koje objektivno mogu naštetiti društvu. Zbog toga će nedavni prosvjed na Jelačićevom trgu otići u povijest kao buđenje naroda i sloga onih “sitnih” ljudi koji do jučer, individualno, nisu imali snagu oduprijeti se nametnutom režimu. Ta subota je bila ključna jer se u onima koji nisu imali nade za bolje sutra promijenila percepcija trenutne situacije. Zajedništvo koje se tamo osjetilo teško se može opisati. Živjela sloboda! – poručuje student.
-Prosvjed smatram opravdanim jer se građani RH osjećaju podijeljeno. Cijepljenje je postalo uvjetovano jer je nemoguće priuštiti testiranje svakih 48h, ističe student M.M. te dodaje – Smatram da bi se mjere ipak i dalje trebale poštovati, a covid potvrde koristiti na većim okupljanjima.
No, drugi dio ispitanih studenata osudio je prosvjed i protivljenje epidemiološkim mjerama. Ističu kako se brojni građani prema koronavirusu odnose kao da ne postoji dok svakodnevne brojke zaraženih, ali i preminulih govore suprotno.
-Iskreno mislim da je to poveća skupina ljudi koji su glavni razlog zašto ova pandemija još uvijek traje i ne vidi joj se kraja – ističe studentica L.K. te dodaje – Jedna stvar je prosvjedovati protiv mjera, druga je ne nositi nikakve zaštite protiv smrtonosnog virusa na istom, koji na dnevnoj bazi usmrti na desetke naših sunarodnjaka. Ti su ljudi nekome obitelj, prijatelji, bližnji. Naravno, svatko ima svoju slobodu izraziti svoje mišljenje, ali uz dozu odgovornosti prema drugima, poručuje studentica.
-Prosvjed definitivno neće pomoći, jedino čemu će pomoći jest rastu novozaraženih obzirom kako nitko od prosvjednika nije nosio masku niti se pridržavao mjera. Prosvjednici bi, kad su tako hrabri, trebali potpisati papir u kojem se odriču cjepiva i prava na liječenje protiv covida, poručuje student S.O.
-Prosvjedovanje protiv koronavirusa i mjera postalo je svojevrsni trend. Prosvjednici su se došli družiti, popiti koje piće i slikati se za društvene mreže. Malo je vjerojatno da od tih tisuća ljudi koji su bili nitko nije bio zaražen, a ovim su prosvjedom vjerojatno više doprinijeli širenju pandemije nego zaustavljanju, smatra studentica N.Z.
Studentica D.V. o prosvjedu ističe – Mislim da je ovo jedna od situacija gdje svatko ne bi trebao gledati samo na sebe, nego držati i do drugih, kako bi ova pandemija mogla sto prije završiti i kako bi se mogli sto prije vratiti najbliže sto možemo “starom” normalnom, a ne vidim kako će ovaj prosvjed i pjevanje tu pomoći.
Iako cijepljenje nije obavezno, s rastućim brojem novozaraženih i novim mjerama kojim se covid potvrde zahtijevaju u javnim i državnim institucijama, glavnu dilemu u javnim raspravama vodi pitanje jesu li takve mjere sukladne Ustavu. Dok će dio građana reći kako se radi o diskriminaciji i oduzimanju osnovnih prava, onaj drugi dio smatra ili kako su takve mjere nužne ili kako se ne radi o diskriminaciji jer se svi, koji moraju ući u javnu instituciju, umjesto cijepljenja mogu testirati.
Na kraju će se svatko odlučiti za sebe, ali u vrijeme kad se sve više dijelimo na vaksere i antivaksere treba se zapitati koliko su daleko građani spremni ići za svoja uvjerenja. Prije nego se trebamo dijeliti na cijepljene i necijepljene, vjerovati ili ne vjerovati u postojanje virusa, najprije trebamo – biti ljudi.
Comments are closed.