Burnout sindrom, odnosno sindrom izgaranja je psihološko stanje koje nastaje kao rezultat dugotrajnog, kroničnog stresa na poslu ili u školi, odnosno na fakultetu. Vizualni prikaz vatre koja se postepeno gasi i u konačnici pretvara u pepeo i sivilo objašnjava naziv fenomena. Termin “burnout” osmislio je 1970. psiholog Herbert Freudenberger kako bi opisao posljedice kroničnog stresa primarno kod medicinskih djelatnika, no danas znamo da burnout mogu doživjeti svi, neovisno o zanimanju i zaposlenosti.
Burnout i stres su slična, no različita stanja
Burnout je stanje kroničnog stresa koji dovodi do fizičke i emocionalne iscrpljenosti, cinizma i otuđenosti te osjećaja neučinkovitosti i manjka postignuća. Glavno obilježje ovog sindroma je njegovo postepeno razvijanje kroz duži period vremena u kojem smo pod kroničnim stresom i pritiskom. Ako ne prepoznamo simptome na vrijeme te kada konačno dođe do burnouta, pojedinac je u nemogućnosti funkcionirati na osobnoj i profesionalnoj razini.
Glavna razlika između stresa i burnouta leži u duljini stresa: što se prije prepozna stres veća je šansa da se neće razviti u burnout. Stres je relativno kratkotrajna pojava koja traje do nekoliko dana, primjerice za vrijeme ispitnih rokova, dok se burnout razvija kada duže vrijeme u nešto ulažemo emocionalno, intelektualno ili fizički bez odmora. U tom razdoblju ne vidimo izlaz, osjećamo se kao da je trud uzaludan i ne vidimo smisao u tome što radimo.
Psiholozi Herbert Freudenberher i Gail North definirali su 12 faza burnouta. Zanimljivo je kako burnout ciklus kreće s potrebom dokazivanja sebi ili drugima da možemo i moramo nešto obaviti i nečemu se u potpunosti posvetiti. Tu fazu nazivaju “medeni mjesec”, jer je obilježena entuzijazmom, optimizmom, kreativnošću i požrtvovnosti prema poslu. Potom slijedi isključivi fokus na rad, osoba postaje “ovisnik” o poslu. Zanemaruju se sve potrebe, dolazi do konflikta s drugima i preispitivanje prioriteta. U konačnici nastupa depresija, osjećaj praznine, umora i iscrpljenosti.
Prevencija i liječenje burnouta
S obzirom na to da burnout započinje s nerealno visokim očekivanjima te postavljanjem istih ciljeva, za početak je ključno objektivno promatrati situaciju. Nakon identificiranja problema, potrebno je preispitati svoje vrijednosti, ciljeve i pokazatelje uspjeha, a potom ih korigirati i redefinirati. Često se događa da se previše pažnje usmjerava na sve ono što nije ostvareno, a sve dobre stvari koje su se dogodile i već ostvareni ciljevi se zanemaruju. Zbog toga je osvještavanje dosadašnjih postignuća ključno za postizanje mira i zadovoljstva.
Nadalje, presudno je zadovoljiti glavne ljudske potrebe, a to su spavanje, kvalitetna prehrana i tjelesna aktivnost. Ako se i jedna od tih potreba zanemari u većoj mjeri, ruši se kvaliteta života općenito. Budući da stres utječe ne samo na mentalno, već i na fizičko stanje briga o tijelu i umu je temelj prevencije stresa.
Za kraj, bitno je naglasiti kako svatko od nas mora pronaći svoj “ispušni ventil”, odnosno zanimaciju i hobi koji osigurava osjećaj sreće i umiruje psihofizičko stanje. Svaka aktivnost u kojoj smo u potpunosti izolirani od obaveza povećava razinu energije i daje smisao svemu što radimo. Upravo zbog toga je bitno uvrstiti vrijeme za sebe kao dio svakodnevne rutine.
Comments are closed.