Voćin, malo mjesto u kojem živim nalazi se u Virovitičko podravskoj županiji, smješteno podno Papuka, stanovnicima Slavonije najviše poznat po crkvi i svetištu, ali i ratnom zločinu koji se dogodio 13. prosinca 1991. godine od strane srpskih postrojbi.
U jutarnjim satima 13. prosinca 1991. godine započeli su masovni zločini na ulazu u Voćin. Ubijani su nedužni ljudi, spaljivane kuće, granatirano mjesto. U ovom masakru srpske snage su zaklali i izmasakrirali 47 hrvatskih civila u Voćinu. Do kasne večeri toga dana Srbi su napustili Voćin osvijetljen plamenom gorućih kuća i zgarišta. 14. prosinca u rano jutro u 3 sata i 15 minuta, strašna eksplozija razorila je crkvu. Dan poslije, u Voćin je ušla hrvatska vojska s međunarodnim predstavnicima, kako bi s preživjelim stanovnicima svjedočili o nezapamćenome zločinu.
Jučer se u Voćinu obilježavala 30. obljetnica pokolja civila i razaranja voćinske crkve. Komemoraciji su prisustvovali hrvatski branitelji, vojska, policija, mnogobrojna izaslanstva i ostali hodočasnici pristigli iz svih dijelova Hrvatske. U procesiji su bili virovitičko-podravski župan Igor Andrović i njegovi zamjenici Marijo Klement i Igor Pavković, te saborski zastupnici Vesna Bedeković i predsjednik HVIDR-e i HDZ-ov saborski zastupnik Josip Đakić. Komemoraciji je trebao prisustvovati i predsjednik države Zoran Milanović, ali predsjedniku toga dana na području općine Voćin ni traga ni glasa. No, dobro možda samo glasa jer su se dogodile ponovne nesuglasice između Đakića i Milanovića. Naime, Đakić je poslao mail u kojem je obavijestio organizatore da neće prisustvovati komemoraciji ako na istoj bude bio i predsjednik Milanović. Možemo se prisjetiti slične situacije koja se dogodila na kninskoj tvrđavi na svečanom prijamu za hrvatske časnike kada je Đakić odbio Milanovićev poziv na prijam.
I opet se tako pažnja skrenula s onog bitnog na nebitno, opet je u prvi plan stavljena politika, Sabor, Vlada i nesuglasice između Đakića i Milanovića, HDZ-a i SDP-a. Kako su Milanović i njegov tadašnji ministar pravosuđa Miljenić jednom uvjeravali građane Hrvatske da rade samo za interese hrvatskih branitelja, no ovdje se to još jednom proturječilo. Umjesto da se predsjednik Milanović pojavio na komemoraciji bez obzira na njegove već poznate prepirke s Đakićem i izrazio posebno poštovanje i suosjećanje obiteljima voćinskih žrtava i poginulih branitelja, on je još jednom ukazao na svoje licemjerje.
Pitanje je sada, tko će koga odbiti na sljedećem pozivu za nadolazeće događaje? Đakić Milanovića ili Milanović Đakića?
Comments are closed.