Jak potres ponovo je pogodio Hrvatsku, s epicentrom 49 kilometra jugoistočno od Zagreba, 13 kilometara od Siska. Radi se o potresu magnitude 5,2 po Richteru, a posljedice su velike. Idućeg dana u 12 sati i 19 minuta bio je još jedan snažan potres od 6, 3 prema Richteru te je zatresao Sisačko-moslavačku županiju i šire zagrebačko područje. Nažalost, poginulo je sedmero ljudi, među njima i 12-godišnja djevojčica.
I dalje traje akcija spašavanja te je veliki broj ozlijeđenih. Petrinja je u ruševinama, stanje je dramatično, stotine ljudi ostale su bez doma. Hipocentar potresa bio je u dubini od 10 kilometara, s epicentrom devet kilometara od Siska, a 46 kilometara od Zagreba.
Njegovu razornu snagu osjetilo je gotovo 6 milijuna ljudi u našoj i susjednim zemljama. Nakon tog najjačeg slijedilo je još dvadesetak slabijih potresa jačine 2,5 po Richteru.
Vojska, policija, vatrogasci, spasioci iz cijele Hrvatske krenuli su u Sisačko-moslavačku županiju, prioritet je pronaći zarobljene pod ruševinama. Također, na nogle se digla i cijela Hrvatska. Ljudi su krenuli s valastitim automobilima prema Petrinji i okolici kako bi donijeli hranu, odjeću nastradalima.
Imali smo prilike razgovarati s mladim građevinarom Božidarom Jurišićem koji je na svoju ruku uzeo nekoliko kvadratnih metara najlona i otišao za Glinu i okolicu kako bi popravio krovove ili pokrio rupe u krovovima:
Ono što sam ja vidio je užaš, svi su tako tužni i svi se boje. Ne znaju što da rade. Jedino se vesele kad im ljudi dođu i donesu neki topli obrok i koju toplu riječ. Žao mi je ljudi i pa sam zato i odlučio sakupiti višak materijala i krenut za Glinu i okolicu kako bi nekome spasio krov nad glavom.
Kaže kako je išao tjedan dana svaki dan tamo te uz građevinski materijal donosio i hranu te odjeću. Trenutak koji mu se jako urezao u sjećanje i koji nikada neće zapamtiti, podijelio je s nama:
Stao sam s autom kod jedne obitelji i u toj obitelji bila je jedna mala curica od 3 godine. Ponio sam malog plišanog medvjedića i rekao ovo ću nekome dati da ga/ju čuva, i tako je i bilo. Prišao sam toj curici i rekao malena ovaj medvjedić je za tebe neka te čuva i nemoj se bojati, samo ga zagrli. Ona me onako s onim sjajem u očima, ali i tužnim pogledom pogledala i rekla striček hvala ti puno i zagrlila me. Ako mi se tada srce nije slomilo onda ne znam… Jako teška situacija, ali kada tako nekome pomognete srce vam je ko kuća.
Mladić Jurišić ima svoju građevinsku firmu te puno godina iskustva u toj struci. Mnogium životima je spasio krov nad glavom svojim rukama bez ičije pomoći. On je jedan od heroja koji su kao i on otišli do onih onda kada im je bilo najpotrebnije.
Comments are closed.