”Čovjek kad se sjeća, sjeća se manje-više spontano i tako sam se i ja cijeli život sjećao svih tih priča i dragih ljudi. Radom na ovome romanu počinje nekakvo svjesno sjećanje koje se stalno nadograđuje. Kad sam uobličio likove u jeziku, oživio sam ih i nanovo stvorio i to je jedno meni jako zanimljivo iskustvo. Da nije toga romana ne bih imao pred sobom taj svijet kakav je, u koji uronim svake noći prije spavanja”, rekao je Zoran Ferić na predstavljanju novoobjavljenog djela Putujuće kazalište.
43. međunarodni sajam knjige Interliber trebao se održati u razdoblju od 10. do 15. studenog, no uzevši u obzir trenutačno intenziviranje pandemije koronavirusa, ovogodišnji sajam ipak nije održan u živo. Plan Interlibera je otkazan, ali se održava u ekraniziranom i online obliku kroz projekt Knjiga svuda i svima.
U sklopu ovogodišnjeg Interlibera, u emisiji ‘Hitno, preporučeno’ predstavljen je novi dugoočekivani roman Zorana Ferića. Uz autora, knjigu je predstavio i urednik te dugogodišnji autorov prijatelj, Drago Glamuzina. Za početak emisije, Ferić se našalio rekavši kako mu je drago što osjeti miris svježe tiskane knjige, što zbog dugotrajnog rada na njoj, što radi cijele situacije s koronavirusom. Putujuće kazalište naslov je predstavljenog djela, a autor naglašava kako nije riječ samo o metafori. Radi se o kazalištu njegova pokojnog djeda koji je svoju karijeru započeo u Beogradskom narodnom kazalištu, a zatim je došao u Hrvatsku gdje je vodio kazalište koje je bilo pomalo putujuće jer je s njim nastupao na velikim scenama, kao što su Osijek, Varaždin, pa čak i Bosna i Hercegovina.
Ideju romana inicirala je fotografija njegovih djeda i bake za vrijeme jedne operacije u Vinogradskoj bolnici 1928. godine. Tematika romana je, po mišljenju urednika, vrlo kompleksna. Radi se o obiteljskom i povijesnom romanu koji obuhvaća vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata te Domovinskog rata. Time je radnja obuhvatila cijelo 20. stoljeće. Usprkos tome, tekst ne prepričava te povijesne događaje, već vidimo kako se isti prelamaju kroz pojedinačne živote likova. Osim toga, to je i ljubavni roman prožet cijelim nizom ljubavnih priča, kao što je priča djeda i bake, autorovih roditelja, pa i njega samoga. Početkom i tijekom pisanja, autor je imao osjećaj da će negdje možda pogriješiti jer je delikatno pisati o vlastitim roditeljima. Nije lako previše ih hvaliti, a s druge strane biti nekritičan i nerealan, no Ferić ipak smatra kako je pronašao idealan balans u tome. Glamuzina ističe kako se u romanu jasno vidi Ferićev prepoznatljiv stil s puno crnoga humora, prekrasnih minijatura te zaokruženih digresija.
Iako je za ovaj roman, prvu verziju rukopisa Ferić predao još prošlo ljeto, naglašava da je to ipak bilo utrčavanje u zadnji čas. U emisiji se tako otkrilo da suradnici na knjizi svaki put kažu da sljedeću knjigu moraju završiti prije tako da izađe ranije, a ne u tjednu Interlibera. Do sada s time nisu imali sreće. Dobivši ovo ljeto zadnju verziju, Glamuzina je bio zadovoljan da je uspio pomoći. Riječ je o izvrsnoj knjizi za koju su sigurni da može stajati uz bok bilo kojem ovogodišnjem europskom romanu.
Comments are closed.