Predsjednička kampanja za 2024. bila je obilježena raznolikošću kandidata, njihovim političkim pozadinama i pristupima, ali i različitim načinima na koje su dopirali do birača. Od sveukupno 11 kanidata, izdvajaju se četiri najviše eksponirana kandidata – Zoran Milanović, Ivana Kekin, Dragan Primorac i Marija Selak Raspudić – čiji su javni nastupi i strategije dominirali kampanjom.
Zoran Milanović, aktualni predsjednik, krenuo je u utrku kao favorit, oslanjajući se na svoj dosadašnji mandat i imidž političara “s karakterom”. Njegova kampanja bila je relativno suzdržana, oslanjala se na tradicionalne medije, dok je svoje stavove uglavnom komunicirao kroz dosljedno oštar i direktan stil koji ga prati već godinama.
S druge strane, Ivana Kekin, kandidatkinja stranke Možemo, istaknula se kao glas progresivne ljevice i miljenica mlađih generacija. Njezina prisutnost na društvenim mrežama i autentičan pristup u komunikaciji donijeli su joj veliku vidljivost među mladima. Kreativna kampanja, uključujući videozapise i osobne priče, približila ju je široj publici i učinila jednim od najprepoznatljivijih lica kampanje.
Dragan Primorac, kandidat kojeg podržava HDZ, u svojoj kampanji istaknuo je stručnost i iskustvo u medicini, znanosti i diplomaciji. Usmjerenost na ozbiljne teme i status nestranačkog kandidata pomogli su mu da pridobije dio glasača iz konzervativnog spektra. Međutim, često je bio percipiran kao kandidat HDZ-a, što je možda suzilo njegov doseg među nezavisnim biračima.
Marija Selak Raspudić, filozofkinja i saborska zastupnica, zalagala se za jačanje predsjedničkih ovlasti i izazvala rasprave o potrebi promjene Ustava. Kroz kampanju je promovirala ideju političke stabilnosti i odgovornosti, s naglaskom na interese građana. Premda je njezina retorika bila ciljana na širu javnost, najviše se provlačila kroz tradicionalne medije.
Među ostalim kandidatima, pažnju je privukao poduzetnik Niko Tokić Kartelo, koji je tijekom kampanje postao poznat među mladima, ali ne nužno zbog političkog programa. Viralni video u kojem plače i govori “Mama, uspio sam” postao je meme na društvenim mrežama, što mu je donijelo određenu prepoznatljivost, ali uglavnom u kontekstu internetske šale.
Kampanja je bila raznovrsna u tonovima i pristupima. Dok su Milanović, Selak Raspudić i Primorac koristili tradicionalne kanale kako bi doprijeli do šire javnosti, Kekin i Tokić Kartelo prepoznali su važnost društvenih mreža i kreativnosti. Zoran Milanović nastavio je s poznatim stilom koji polarizira birače, dok su se Kekin i Selak Raspudić fokusirale na pitanja promjene i vizije budućnosti. Općenito, kampanja je pokazala sve veći raskorak između tradicionalnih i modernih komunikacijskih metoda. Na primjer, dok je Milanović ostao vjeran klasičnoj političkoj retorici, Kekin je osvježila kampanju pristupom koji se više oslanjao na osobni kontakt s biračima, posebice mladima. Kampanje, iako šarene i dinamične, donekle je patila od manjka dubinske rasprave o ključnim pitanjima koja zaokupljaju birače. Utrka se često fokusirala na imidž i osobnost kandidata, što je dobro funkcioniralo za mlađe birače, ali možda je udaljilo stariju populaciju od dubljih političkih rasprava. Sve u svemu, bilo je zanimljivo promatrati kako kandidati koriste različite pristupe u pokušaju pridobivanja podrške, od klasičnih plakata i emisija, do viralnih videa i društvenih mreža.