Press "Enter" to skip to content

Intervju sa Tamarom Kunić – autoricom knjige “Participativno novinarstvo i komentari čitatelja u Hrvatskoj”

Tamara Kunić je asistentica na Odsjeku za komunikologiju na Fakultetu hrvatskih studija u Zagrebu. Prije karijere na fakultetu, od 2006. do 2015. godine radila je u političkom tjedniku Express i u dnevnim novinama 24sata kao novinarka u rubrikama unutarnje politike, pravosuđa i obrazovanja. Na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu 2021. godine obranila je doktorsku disertaciju pod nazivom Komentari građana na informativnim portalima kao dio participativnog novinarstva koju je potom proširila i pretvorila u knjigu “Participativno novinarstvo i komentari čitatelja u Hrvatskoj”. S njom smo razgovarali o nadolazećoj promociji knjige, njezinom sadržaju te novinarstvu kao o teškom, ali najljepšem poslu.

O čemu se u radi u knjizi?

Mrežne rasprave u obliku komentara čitatelja središnji su dio mnogih stranica s vijestima i platformi društvenih medija. U ovoj knjizi sam istraživala načine na koje je digitalna tehnologija promijenila kulturu, medije i društvo. Utjecaj interneta i konvergencije ne samo na stjecanje novih vještina, već i na promjene u samoj proizvodnji i diseminaciji sadržaja te potrebu prilagodbe novom vremenu i zahtjevima nove publike. Trudila sam se sveobuhvatnim pristupom problematici sudjelovanja u medijima sagledati razvoj informativnih stranica i participativnog novinarstva u Hrvatskoj iz perspektive urednika i iz sadržaja komentara čitatelja. Uz navedeno dotaknula sam se i novinarstva kao struke te svih blagodati i teškoća koje posao novinara donosi.

Kako ste došli na ideju da napišete knjigu?

Na ideju sam došla sasvim slučajno, bilo mi je dosadno pa sam odlučila nadopuniti svoj doktorski rad i još malo istraživati komentare čitatelja. Kad sam napravila jednako toliko materijala koliko je i u doktoratu odlučila sam ga poslati nekim izdavačkim kućama i nadala se najboljem, iako moram priznati nisam previše očekivanja polagala u njihove odgovore.

Kada knjiga izlazi i gdje je dostupna?

Knjiga je izašla 15. prosinca i dostupna je na Amazonu. Ima 192 stranice, a izdavač je Lexington Books. Zasad je dostupna samo na engleskom jeziku, no nadam se jednog dana i prijevodu na hrvatski. Razlog tome je što nema hrvatske naklade već samo američke, zato je sama knjiga i dostupna samo u Americi ili preko interneta.

Koliko dugo Vam je trebalo da napišete knjigu?

Trebalo je dosta vremena. Više nego što sam očekivala. Trajalo je ukupno godinu i devet mjeseci, od čega sam četiri mjeseca čekala da mi stignu sve potrebne recenzije.

Kada se očekuje promocija knjige? Hoće li biti u Hrvatskoj ili u Americi?

Promocija knjige bit će nakon nadolazećih blagdana, na Fakultetu hrvatskih studija. Nisam htjela promociju prije Božića jer smo svi mi, profesori i studenti, već umorni od obaveza u ovom semestru. Mislim da će to svima bolje odgovarati nakon što se odmore tijekom praznika. Promocije u Americi neće biti.

Jeste li uzbuđeni zbog promocije?

Sretna sam i odlično se osjećam zbog toga. Bila sam jako uzbuđena kada su mi javili da je knjiga prihvaćena i da će je objaviti. Sad sam se već nekako adaptirala na to pa nisam više toliko uzbuđena u punom smislu te riječi.

Dugo ste radili kao novinarka, zašto ste odlučili napustiti taj posao?

Zbog obitelji. Radila sam kao terenska novinarka i stalno mi je u autu bio kofer. Nikad nisam znala kako i gdje će završiti moj radni dan. Kako dobro pričam njemački odrađivala sam sve priče s tog govornog područja. Voljela sam tu neizvjesnost i posao koji uključuje puno putovanja. No, kad su me usred noći nazvali s posla da me čeka avion za Berlin nisam stigla ni poljubiti dijete prije odlaska. Tad sam znala da taj posao više nije u skladu s mojim željama. Još sam neko vrijeme radila honorarno, a nakon toga sam se posvetila poslu na fakultetu. Jako volim rad s mladim ljudima, to me obogaćuje i čini sretnom.

Za kraj, želite li posebno istaknuti neki dio knjige?

U knjizi je osim o participativnom novinarstvu riječ i o ulozi algoritama i umjetne inteligencije u novinarstvu te emocionalnom teretu koji taj posao nosi. Smatram da je emocionalni teret u novinarstvu pitanje koje treba otvoriti i o kojem se treba više govoriti.

Comments are closed.