INTERVJU: “Svatko tko radi u medicini mora biti svjestan da je neprestano prilagođavanje novim izazovima i situacijama neizbježno.”

Veliki broj zaraženih i dalje radi u bolnicama. Radnici na posao moraju doći bez obzira na to što su pozitivni na COVID 19.

Epidemija koronavirusa u Hrvatskoj ne posustaje. U Europskoj Uniji smo najgori po broju zaraženih na sto tisuća stanovnika i zabrinutost svakim danom sve više raste. Ključne osobe u borbi protiv ovako teškog virusa jesu zdravstveni radnici koji su svakodnevno izloženi zarazi. Naime, kako bismo bolje shvatili čitavu situaciju, razgovarao sam s Kristinom Trandler, mag. med. techn., koja u zdravstvu radi preko 20 godina te je stekla iskustvo u mnogim granama medicine

COVID 19

1. U zdravstvu radite preko 20 godina, ali nikada niste radili u ovakvim uvjetima. Kako se snalazite i jeste li se teško prilagodili?

Svatko tko radi u medicini mora biti svjestan da je neprestano prilagođavanje novim izazovima i situacijama neizbježno, a vrlo često se susrećemo s pacijentima čije su dijagnoze gotovo nevjerojatne i nezamislive ljudima izvan zdravstva. Pravilno nošenje zaštitne odjeće bila je svakodnevica i imperativ u radu s bolesnicima i prije nego se koronavirus pojavio. Naglašavanje uvjeta i problematike u radu s COVID oboljelim pacijentima meni je osobno nepotrebno jer to govori o neprofesionalnosti i neiskustvu ljudi koji su zaduženi za zbrinjavanje takvih pacijenata. Nadalje, problemi opremljenosti radnih jedinica, lijekova i materijala, nedostatka i potplaćenosti osoblja prisutni su od prvog dana kada sam stupila u radni odnos i tada mi je to bilo teže shvatiti. Međutim danas, prilagoditi se samo za drugačiju zaštitnu odjeću (skafander za COVID) i novu bolest ne predstavlja mi izazov. I u normalnim uvjetima su bili dani kada nisam stigla pojesti i nisam došla doma na vrijeme, te nisam znala gdje, kada i kako radim…

2. Mediji prenose kako Hrvatska svaki dan ima oko četiri tisuće zaraženih i sve više preminulih osoba. Bojite li se Vi zaraze i na koji način se štitite od virusa?

Naravno da se bojim zaraze, ne samo ove nego i bilo koje zaraze koju bi mogla prenijeti svojim najbližima. Mnogo puta sam bila u opasnosti od zaraze raznim infekcijama i virusima, a da to nisam ni znala. Od operacijskih sala do rada s citostaticima, izloženosti zračenju intenzivne skrbi, a sada evo i opasnost od zaraze COVIDOM 19. Postoje protokoli koji jasno objašnjavaju postupak oblačenja, korištenja opreme i svlačenja iste, te ako zdravstveni djelatnik savjesno i na pravilan način prati dobivene upute tada su šanse gotovo i nemoguće za bilo kakav prijenos. Ono čega se ja bojim i što se nažalost sve češće događa jest činjenica da poslodavci zbog cjelokupne situacije uzrokovane pandemijom više ne mogu osigurati kvalitetnu i adekvatnu zaštitnu odjeću niti osigurati izolacijske prostore za navedene postupke.

3. Smatrate li da Stožer civilne zaštite dobro radi svoj posao? Uvedene su stroge mjere koje ne pokazuju preveliku učinkovitost, što mislite o tome?

Mislim da je Stožer apsolutno svjestan da su mjere, koje nam nalažu, krajnje neučinkovite. Vode nas ljudi koji su adekvatno specijalizirani i dovoljno iskusni da mogu procijeniti svoje postupke, ali jednako tako mislim da su sada nemoćni i stavljeni između dvije vatre. Između politike i Hipokratove zakletve. Pokušavaju nešto, a ne mogu ništa, izgubili su se u „diplomatiziranju“ na obje strane i gube povjerenje…nažalost krajnji produkt je dodatno lošija situacija. Brojke zaraženih im to svakodnevno potvrđuju.

Slučajeva u svijetu.

Slučajeva u Hrvatskoj

Izliječenih.

4. Cjepivo protiv koronavirusa u Hrvatsku dolazi iduće godine dok se u nekim dijelovima svijeta već krenulo s cijepljenjem. Je li ovo cjepivo, koje je napravljeno u vrlo kratkom vremenu, sigurno? Trebamo li se cijepiti?

Što se tiče cjepiva, koliko mi je poznato, prva saznanja su da je djelotvorno i svakako se preporučuje cijepiti najrizičnije skupine. Ja osobno želim pričekati s time, plaši me činjenica da je napravljeno u izrazito kratkom vremenu, a poznato je da se cjepiva analiziraju i usavršavaju godinama. Prvi i pravi odgovori o učinkovitosti znat će se tek nakon nekoliko godina. Smatram da je pošteno i ispravno upozoriti javnost na sve nedostatke i prednosti cjepiva, te da svatko ima pravo donijeti vlastitu odluku želi li se cijepiti ili ne.

5. Nedavno su održani prosvjedi protiv nošenja maski. Trebamo li nositi maske i štite li nas one od zaraze kako se tvrdi?

Od zaraze nas štiti samo FP3 maska koja se koristi u radu s pacijentima pozitivnim na koronavirus. Dok obične maske, koje nose zdravstveni radnici i građani, štite puno manje, ali na taj način direktno sudjelujemo u borbi protiv zaraze. Problem nastaje kada ljudi ne žele nositi maske ili ih nose na nepravilan način. Tada bi to trebalo biti strogo kažnjivo. Jednako tako smatram da bi maske trebale biti cjenovno prihvatljivije kako bi se spriječilo nenošenje maski onih koji si to ne mogu priuštiti i nošenje starih već kontaminiranih maski.

6. Iz pouzdanih smo izvora dobili informaciju da medicinski radnici, pozitivni na COVID 19, nisu u izolaciji nego normalno dolaze na svoje radno mjesto zato što su im nadređeni tako rekli. Nije li to neodgovorno i rizično ponašanje koje možemo nazvati apsurdnim s obzirom na određene mjere jer se dolazi u kontakt s najrizičnijim skupinama?

Nažalost to je apsurd i najčešće se radi o osobama koje bi trebale biti u izolaciji zbog neposrednog kontakta, a zaraza im nije potvrđena. Jasno je da takve osobe nose veliki potencijalni rizik i da je u tim slučajevima izolacija nužna. Međutim, zbog pritiska poslodavca i straha za egzistenciju takvi ljudi, iako su svjesni rizika, prisiljeni su doći na posao i odraditi smjenu u nadi da neće razviti simptome ili prenijeti infekciju na pacijente koji su došli potražiti pomoć. To je nešto o čemu mnogi šute i trude se to prikriti, a poslodavcu je najbitnije to zataškati kako bi se nastavio dalje financirati. U državnim bolnicama nailazimo na isti problem samo što se o tome ne priča.

7. Vidjeli smo kako je određen broj zdravstvenih radnika prosvjedovao zbog lošeg stanja u bolnicama. Tvrde da nema dovoljno radnika i da nisu adekvatno opremljeni. Podržavate li takav prosvjed?

Takvih je prosvjeda bilo i prije, i ja ih podržavam. Bitno je skrenuti pažnju javnosti na to da smo svjesni u kakvoj se neprilici nalaze naši pacijenti i da ćemo uvijek biti uz njih, ali navedenu problematiku kao pojedinci ne možemo rješavati i prisiljeni smo se snalaziti na bilo koji način. Na poslu smo naučili improvizirati i raditi bez slobodnog dana, nekad ispadne dobro, a nekad ne i to je ono što želimo promijeniti i što nas tjera na neprestanu borbu. Ako ostvarimo bolje uvjete za radnike, ostvarit ćemo i bolje standarde za naše pacijente.

Održivost zdravstvenog sustava

8. Može li zdravstveni sustav izdržati ovakav tempo?

Naš je zdravstveni sustav već odavno narušen (nedostatak osoblja, manjak lijekova i materijala, duge liste čekanja, neadekvatna informiranost pacijenata…itd.) i mislim da se neće potpuno urušiti jer je navikao na model „preživljavanja na klimavim nogama“. S druge strane, većina sredstava i osoblja će se preusmjeravati na druge odjele samo da ostane koliko toliko održiv. Smatram da će se do nekog stupnja urušiti sve ostalo, počevši od gospodarstva, ekonomije, turizma, malih privatnika i budućnosti koja čeka našu djecu.

9. Što ako se situacija pogorša? Postoji li mogućnost da se dogodi scenarij kojeg smo gledali u Italiji početkom godine?

Smatram da je scenarij u Italiji moguć kod nas zbog visokih brojki pozitivnih pacijenata i neadekvatnih mjera koje se primjenjuju.

10. Koliko izolacija utječe na mentalno zdravlje građana? Utječe li na Vas?

Svaka osoba je drugačija, i svaka osoba na neki svoj način prolazi kroz probleme s kojima se suočava u izolaciji. Problemi mogu biti financijski, privatni, obiteljski…a poznato je da svaka stresna situacija narušava mentalno zdravlje. Ja osobno izolaciju nisam doživjela tako traumatično jer se nekako sve posložilo da mi odgovora biti kod kuće, ali isto tako sam se morala pomiriti s time da će mi dva tjedna izolacije osjetno umanjiti plaću.

12. Što mislite kada će epidemija završiti i kada će se građani moći vratiti svojim normalnim životima?

Ukoliko će započeti cijepljenje građana tada će sigurno doći i do povlačenja epidemije. Nisam sigurna hoće li se stvari tako brzo vratiti u normalu jer osim što ćemo biti cijepljeni protiv COVIDA mislim da će ljudi postati cijepljeni i protiv bliskih kontakata, te da će se sve to odvijati s velikom dozom opreza, bez opuštenosti koja se odvijala prije pandemije.

11. Koji su najveći izazovi s kojima se susrećete za vrijeme epidemije?

Meni je najveći izazov kako uskladiti online nastavu te pomoći djetetu u normalnom svladavanju gradiva. Drugi izazov sam već spomenula, a to je kako ostati zdrava kako ne bi zarazila svoje bližnje, radne kolege i pacijente.