Grofica Jacqueline de Ribes preminula je u Švicarskoj u utorak, 30. prosinca, u 96. godini života. Više od pola stoljeća bila je slavljena kao najelegantnija žena na svijetu, živuća ikona pariškog chica. Bila je muza najvećih modnih kreatora i cijenjena članica najekskluzivnijih krugova visokog društva.
Obiteljsko naslijeđe
Jacqueline Bonnin de La Bonninière de Beaumont rođena je 14. srpnja 1929. u Parizu, na Dan pada Bastilje. Odrasla je u aristokratskoj obitelji, okružena raskošnim imanjima i strogo definiranim društvenim pravilima. Bila je kći grofa Jeana de Beaumonta, odlikovanog pilota borbenog zrakoplova i dugogodišnjeg člana Međunarodnog olimpijskog odbora, i Paule de Rivaud de La Raffiniere, čije je obiteljsko bogatstvo izgrađeno daleko od Pariza, na plantažama kaučuka, banana i palminog ulja u Africi, Indoneziji i Indokini. Bila je to okruženje u kojem je izgled bio najvažniji, gdje je strogi kodeks ponašanja upravljao svakom gestom i gdje se izražavanje emocija često smatralo neprimjerenim.
Drugi svjetski rat
Izbijanjem Drugog svjetskog rata, naizgled stabilan svijet aristokracije se uzdrmao. Godine 1939., kada je imala samo deset godina, roditelji su odlučili poslati Jacqueline i njezinu braću u Hendaye, na jug Francuske, kako bi ih zaštitili od ratne opasnosti. Raskošan dvorac zamijenila je mala vrtlarska kućica, a život pod stalnim nadzorom Gestapa i mali doticaj s vanjskim svijetom pretvorio je svakodnevnicu u neprestanu borbu za sigurnost. Obitelj se 1943. godine preselila u dvorac grofa i grofice Solagesa u središnjoj Francuskoj, ali nisu uspjeli pobjeći jer ubrzo nakon njihova dolaska njemački časnici su zauzeli i ovaj dvorac. Konačno, 1945. godine dvorac je oslobodila američka vojska i rat je završio, donoseći olakšanje i povratak osjećaju sigurnosti.
Prekretnica u životu
Već 1948. godine, u dobi od 19 godina, udala se za Vicomtea Éduarda de Ribesa, bankara s kojim se upoznala tijekom obiteljskog odmora na ljetovalištu u Saint Jean de Luzu. Par je imao dvoje djece, Elisabeth i Jeana de Ribesa. Putujući svijetom ubrzo je izgradila i vlastitu mrežu utjecajnih prijatelja. Početkom 1950-ih Jacqueline je posjetila New York, gdje je sudjelovala na "Aperilskom plesu u Parizu" u hotelu Waldorf-Astoria. Dok je njezin suprug bio zauzet poslovnim sastancima, Jacqueline je upoznala meksičkog kolekcionara umjetnina Charelsa de Beisteguija, a uskoro ju je primijetila i Diana Vreeland, tadašnja modna urednica časopisa Harper's Bazzar. Pozvala ju je na fotografiranje s Richardom Avedonom, a zahvaljujući snimci njezinog elegantnog profila ubrzo je postala kultna ikona. Vreeland i Avedon prepoznali su u Jacqueline ne samo aristokratsku eleganciju, nego i osobni stil koji je inspirirao cijelu modnu industriju.
Prvi uspjesi
Nakon povratka u Pariz, Jacqueline je započela dizajnirati vlastite modne kreacije. Susret s američkim couturierom Olegom Cassinijem označio je početak suradnje. Potaknuta da mu pošalje svoje ideje, budući da nije znala crtati modne skice, angažirala je mladog talijanskog umjetnika Valentina Garavani iz studija Jean Dessèsa da prenese njezine vizije na papir. Koristeći muslin i pamuk umjesto svile, izrađivala je prototipove krojeva koje je Cassini potom realizirao u odjevne komade. Upravo iz ovih ranih pokušaja izrastao je Jacquelinein inovativan pristup modi, a kasnije su joj mnoge modne kuće otvorile svoja vrata. Godine 1956. uvrštena je na Međunarodnu listu najbolje odjevenih, a 1962. godine primljena je u Kuću slavnih. Prijatelji i poznanici smatrali su je oličenjem francuske elegancije.
Modna kuća u New Yorku
Godine 1983., pedesetogodišnja Jacqueline de Ribes, napravila je hrabar korak i otvorila vlastitu modnu kuću u New Yorku. Iako su je mnogi odgovarali, uključujući obitelj i prijatelje, Jacqueline je bila odlučna. Prva modna revija održana je u hotelu de la Bienfaisance, uz pomoć Pierre Bergéa i Yvesa Saint Laurenta, a među gostima su bili Paloma Picasso i vodeći modni urednici. Kreirajući sofisticirani haute couture s nosivim detaljima poput praktičnih džepova u večernjim haljinama, brzo je privukla pažnju publike. Njezina vizija da elegancija može ići pod ruku s udobnošću pronašla je svoje mjesto pod reflektorima.
Ubrzo su uslijedila desetljeća velikog uspjeha. Jacqueline je prodavala u preko 40 trgovina širom SAD-a, a među njezinom klijentelom bila je i slavna pjevačica Cher. No nažalost, ozbiljni zdravstveni problemi s kralježnicom prisilili su je da 1995. zatvori modnu kuću.
Osim mode, bila je strastvena pokroviteljica umjetnosti, posebno kazališta. Njezin angažman u baletnoj izvedbi Marquis de Cuevas obilježio je značajno poglavlje u njezinom životu, pokazujući njezinu umjetničku dušu i predanost podržavanju mladih talenata. Također, dizajnirala je kostime za predstavu “Bijela soba”, Federica Garcie Lorce.
Priznanje za dugogodišnju karijeru
Metropolitanski muzej umjetnosti u New Yorku 2015. godine posvetio je Jacqueline de Ribes veliku izložbu pod nazivom "Umjetnost stila". Kustos Harold Koda i dizajnerica Patricia Canino predstavili su njezine najreprezentativnije kreacije, od elegantnih večernjih haljina do avangardnih kostima za balove, pridajući joj time status jedne od najutjecajnijih osoba 21. stoljeća u svijetu visoke mode.