Kako na lak način priznati sebi da nam cigare ne donose ništa pozitivno, već samo bezbroj nepotrebnih troškova i svakodnevni osjećaj pepeljare u grlu? Bilo kojem drugom čovjeku je to gotovo nemoguće, ali Allenu Caru, britanskom piscu i autoru knjige „Lako je prestati pušiti“, to je uz puno truda i volje ipak pošlo za rukom. U svojoj knjizi on daje svoj sud o cigaretama, opisuje svoja iskušenja u kriznim fazama života, ali svojom specijalnom metodom koju naziva „Lak način“, omogućuje čitateljima kako da se riješe „tog malog čudovišta“. Car je također napisao brojne druge knjige i savjetnike čija tematika je pretežno usko vezana uz liječenje ovisnosti i metode koje olakšavaju prosječnom ovisniku kako se nositi u takvim situacijama.
Na prvi pogled naslov knjige se čini kao još jedna u nizu dosadnih premisa koje koriste nepušači pokušavajući pušačima dati do znanja kako se odreći nečega što im ne donosi dobro, čime se postavlja pitanje zašto bi uopće slušali nekoga tko nije adekvatan za pričati o stvarima koje nije niti iskusio? Odgovor na ovo pitanje dao je Car, nitko tko nije prošao isto ne može razumjeti tvoje stajalište u potpunosti, ali upravo zato te on razumije jer je bio u istoj grupi tih nepokolebljivih pušača i zato ti pokušava otvoriti um da realno sagledaš stvari. Prirodno je da u životu svatko ima neki porok, da li je riječ o pušenju, alkoholu, seksu, drogi ili sl., ali jeli čovjek sam jednog dana sebi rekao „hajde, idem si kupiti cigare“ ili je ono što je zavaralo njegove misli i osjećaje bilo društvo koje je također netko zavarao? Općepoznato je da je okolina uglavnom pokretač cijele struje poroka koja vodi čovjeka do ovisnosti. Car je dao ljudima na volju da izaberu metodu kojom žele da im pomogne, da li to znači pročitati knjigu, otići se liječiti u kliniku ili pogledati video, ali sve na lak način. To je njegova metoda koju opisuje na početku knjige kako bi ljudima dočarao kako ništa nije teško ako nešto dovoljno želimo, ali kako je ono što nas najviše sprječava u tome, upravo naš strah. Knjiga se sastoji od 44 poglavlja, ali posebnu joj ćar daje upozorenje na samom početku kojim autor upozorava pušače kako ih neće siliti ni na što ako su to očekivali, niti će ih podcjenjivati zbog njihovog hira, a ponajmanje im „soliti pamet“, iako ima potpuno pravo na to s obzirom da je proveo pola godina svog života s istim problemom. Pogledavši sadržaj knjige prije početka samog čitanja, postoji još jedna stavka koja budi maštu i izaziva znatiželju kod čitatelja, a to je finale odnosno posljednje poglavlje iz kojeg se prva rečenica posebno istaknula i čvrsto urezala u sjećanje: „Ja mislim da je pušenje cigareta najveća svinjarija zapadnog svijeta, ono stoji uz bok nuklearnom naoružanju. Sam temelj naše civilizacije, razlog izuzetnom napretku ljudske rase, leži u našoj sposobnosti da svoja znanja i iskustva prenesemo ne samo jedni drugima već i budućim generacijama.“[1] Iako se ova metafora na prvu čini možda malo ekstremnom, kada čitatelj prati slijed Carevih misli u tom poglavlju, doći će do spoznaje da je pušenje jedna velika iluzija u ljudskim glavama. Naravno, ta pomisao će se pojaviti i prije zadnjeg poglavlja ali će se u zadnjoj fazi utvrditi kod većine. Ono što čini knjigu dinamičnom jest varijacija emocija samog autora, koji knjigu počinje pisati skroz smirenim tonom, dok se u posljednjem naslovu koji glasi „pomognite prekinuti svinjariju“ može osjetiti lagani bijes u njegovom tonu i kao da to nije više ona ista osoba od početka knjige koja govori kako neće zamjerati pušačima jer je i on to bio. Netko bi rekao da je autor kontradiktoran, ali baš zato nije, jer je bio strastveni pušač 30 godina, nakon čega se ostavio cigara na 6 mjeseci i opet klonuo, da bi na kraju umro od raka. Upravo zato on za sebe smatra da je kompetentan za dati neki savjet ili u potpunosti izliječiti ovisnike dok je na vrijeme. Puno puta će se u knjizi spomenuti kako su pušači notorni lažovi, jer prvenstveno lažu sebe, a onda i svoju okolinu. Kao najgore slučajeve, autor neće navesti strastvene pušače, već adolescente koji misle da to nisu i ustrajat će u zadovoljstvu koje im pruža cigara, živeći pritom u iluziji. Pod te iluzije spadaju: pušenje iz dosade, kako bi imali nešto u ruci, pušenje na kavi, pod stresom, te dobro poznata rečenica koja glasi: „smanjit ću pušenje maksimalno, pa se nadam da ću tako uspjeti prestati“. Rijetki su ti koji su tako prestali, takvi su živjeli u zabludi tih par dana i vratili se na staro, upravo zato Car tu iluziju naziva „lančana reakcija“. S druge strane, pogledamo li ponašanje pušača i nepušača u okolini, shvatit ćemo kako su nervozniji pušači, zato što kako kaže Car, moraju zadovoljiti svoje malo čudovište. Prava moć krije se u riječima Allena Cara, jer je baš on uspio uvjeriti veliki broj ljudi kako je riječ o zabludi. Usporedba koja je ostala posebno zapečaćena u sjećanju povezana je s heroinom i cigarama. Prema riječima autora, kada heroin ubrizgamo u venu, ta jedna doza na ovisnike djeluje deset sati, dok je kod nikotina drugačija situacija, čovjek stalno ima potrebu paliti cigaru za cigarom kako bi zadovoljio svoje potrebe. Opet nekima možda ova usporedba zvuči ekstremno jer je heroin jača droga u svakom smislu, ali baš u tome i jest poanta. Autor želi dati do znanja kako je to isto jedna vrsta ovisnosti, samo slabija, ali koja predstavlja onu ovisnost zbog koje ne možeš spavati niti normalno živjeti. Strastveni pušači se ustvari prilagođavaju cigaretama, glupo zvuči, ali evo primjerice oni radije neće jesti nego će zadnje novce izdvojiti na cigare, zbog cigare koju su upravo zapalili će propustiti bus, kasnit će na druženje samo da zapale tu cigaru u miru nakon ručka i brojni drugi primjeri. Dosta puta ste čuli da neki pušači kažu kako oni uživaju dok puše cigare, kako ne puše jer su ovisnici, e pa tu bi se vjerojatno isto tako složili s autorom knjige koji takve naziva notornim lažovima. Ne postoji ništa dobro u cigarama, apsolutno ništa, škode zdravlju, smatraju se luksuzom, jer treba imati pravo bogatstvo da bi si priuštio samo njih 20, a kamoli kad si strastveni pušač, izazivaju nervozu kad ih nema, a ono što većini najviše smeta je to što se nikako ne mogu riješiti njihovog smrada. Autor prije samog finala predlaže kako bi pušači i nakon čitanja knjige trebali nastaviti pušiti ako ih to posebno veseli i pruža im zadovoljstvo, ali je impresivna njegova volja da i nakon 200 stranica skrene ljudima misli na pozitivu i ohrabruje ih kako su sada upravo oni ti koji će sebi i drugima dokazati kako imaju čvrst karakter i kako su uspjeli pobijediti svoj strah.
„Samo budi siguran u sebe“, možda je savjet koji zvuči kao klišej i nekad ga je teško primijeniti, ali Caru je uspjelo, a i većini koji su pročitali knjigu i odvažili se. Allen Car se odvažio u svome naumu da ljudima u glavi promijeni percepciju o cigarama i nije znao hoće li požaliti ili biti ponosan na sebe, imao je viziju i riskirao je, pa što bude. Kroz knjigu se vide brojni primjeri ljudi koji su bili strastveni pušači preko 20 i više godina, te im je upravo on, jedan običan spisatelj, pomogao da se izliječe. A i fascinantno je kako će se vjerojatno svaki čitatelj nakon čitanja ove knjige makar trunku posramiti kada shvati kakve stvari je tražio kao opravdanje što je pušač.
[1] Car, A. (2012.) Lako je prestati pušiti, Zagreb: Naklada ULIKS D.O.O..
Comments are closed.