U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, 6. prosinca 2021. godine, održan je jedan od baletnih klasika Orašar prema priči Theodora Amadeusa Hoffmanna u obradi Alexanrea Dumasa. Orašar, s Labuđim jezerom i Trnoružicom, smatra se najpoznatijim djelom klasičnog baleta skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog. Od praizvedbe baleta, održane 18. prosinca 1892. godine u Sankt Peterburgu, prošlo je približno 130 godina, međutim ova neodoljiva i očaravajuća priča iz godine u godinu puni kazališne dvorane. Ove godine, balet Orašar predstavljen je zagrebačkoj publici u koreografiji i režiji baletnog umjetnika Vladimira Malakhova u dva čina i četiri slike.
Posjetitelje je na ulazu mogao iznenaditi dugi red koji se formirao pred vratima Hrvatskog narodnog kazališta. Prilikom dolaska u HNK potrebno je pridržavati se epidemioloških mjera koje su na snazi poput nošenja maske na licu tijekom boravka u prostorijama HNK te dezinficiranja ruku. Na ulazu djelatnici kazališta skeniraju Covid potvrde te pregledavaju njihovu usklađenost s osobnim iskaznicama. Za vrijeme baletne izvedbe, nije moguće fotografirati ni snimati.
Orašar je bezvremenska priča namijenjena djeci, jednako kao i odraslima koja svoje gledatelj vodi u čaroban svijet bajki. Djevojčica Klara, za Božić, od svog ujaka čarobnjaka Drosselmeyera dobiva nesvakidašnji dar, drvenog lutka čija je svrha drobiti orahe. Tijekom noći lutak, uz pomoć čarolije, oživi te povede Klaru u misteriozni svijet snova u kojemu doživljavaju uzbudljive pustolovine. Ulogu Klare uprizorila je za ovu prigodu prima balerina Rieka Suzuki. Uloga lutke Orašara pripala je Mariu Diligenteu, dok je nakon preobrazbe u princa ulogu preuzeo Tomislav Petranović. Balet se izvodi uz glazbenu snimku orkestra Opere HNK u Zagrebu.
Predblagdanski period povezuje se s izvedbom baletnog klasika Orašar koji pruža publici mogućnost odlaska u svijet bajki i djetinjstvo. Scenografiji i kostimografiji, izrađenoj pod vodstvom Jordia Roiga, pridaje se pridjev veličanstvenog i raskošnog. Veliki bor okićen kuglicama u čijem podnožju stoje zamotani pokloni samo su početak pažljivo osmišljene scenografije. Kamin na kojemu se nalazi sat s očima koje se miču, specijalni efekti poput sitnih pahuljica koje padaju i dima koji se širi prilikom Drosselmeyerovog pojavljivanja u podnožju kamina ostavljaju snažan utjecaj na publiku. Tijekom izvođenja plesa pahuljica na pozornici se iza balerina prikazuje zimska idila unutar šume, a mali komadići koji predstavljaju pahuljice počinju padati. Scena izaziva treperenje i trnce u tijelu, kao da smo stvarno duboko u šumi u tamnoj i hladnoj zimskoj noći. Grandiozne haljine razrađene do najsitnijih detalja, obasjane posebnih svjetlima i upotpunjene blještavim nakitom preusmjeravale su pozornost gledatelja sa sitnih ali važnih pokreta stopalima. Scenografija i kostimografija premašila su očekivanja te su zasigurno pokazale kako najsitniji detalji utječu na ukupan dojam publike. Međutim, čak ni izvanredni kostimi, scenski efekti i prizori, nisu mogli nadomjestiti osjećaj da nešto nedostaje. Dok scenografski, produkcijski te glumački dijelovi i elementi ostavljaju bez daha, koreografija se može opisati jednom riječju i to kao skromna. Solo izvedbe glavne balerine i baletana u kojima je potrebno predstaviti najljepše i najteže elemente prekrasni su i zahtjevni, ali ujedno i veoma kratki. Publika ostaje željna vidjeti još poneki vrhunski element. Međutim, ostaje razočarana i ožalošćena. Baletni ansambl prikazao je najljepše dijelove te sposobnost prenošenja dirljive priče na publiku. Publika je mogla svjedočiti i uživati u zavidnim glumačkim vještinama. No, mogu li blještavilo, svjetla reflektora te iznimne glumačke sposobnosti zamijeniti ono što je publici ostalo uskraćeno poput zadivljujućih plesnih pokreta, pirueta i skokova te zamijenjeno oskudnim kombinacijama koraka.
Prevelika očekivanja, dugi vremenski period čekanja za kupnju karte ili forsiranje medijskih naslova o spektakularnom baletu mogući su uzroci razočaranja. S obzirom na specifičnu reputaciju koju balet Orašar ima, publika je bila pripremljena na izvedbu visoke kvalitete. Od baletnog klasika Orašar očekivanja su zasigurno bila velika, međutim upitno je koliko su ona naposljetku bila ispunjena. S obzirom na intrigantnu, impresivnu i bogatu karijeru koreografa i redatelja Vladimira Malakhova predviđala se spektakularna izvedba baletnog klasika upotpunjena novim i zanimljivim varijacijama koja gledatelje ostavlja u transu. Unatoč gromoglasnom pljesku koji se zaorio kazališnom dvoranom nakon izvedbe, oduševljenje i idila nisu bili u potpunosti prisutni. Dok se možda gotovo sva publika ne bi složila s navedenim, poznavaoci i ljubitelji baletnih klasika imali bi zasigurno nešto za reći.
Comments are closed.