Globalni pristup internetu, otvorio je vrata velikom broju ljudi, čija je namjera lažiranje političkog sadržaja. Različiti programi omogućuju editiranje slika, videa i tekstova svojeručno, mijenjajući medije uz pomoć konvencionalnih i priuštivih programa koji su jednostavni za korištenje. Upravo to i jesu „cheapfake“ vijesti. One služe za privlačenje pažnje, uglavnom u negativnom smislu, kako bi se, primjerice, političkog zastupnika prikazalo u lošem svijetlu.
Uz ovaj pojam, nerijetko se povezuje i pojam deepfake. To je video koji je bio izmijenjen kroz umjetnu inteligenciju kako bi se izmijenile ili kreirale ljudske karakteristike. Za razliku od deepfake sadržaja, cheapfake nije kreiran pomoću umjetne inteligencije već se montira putem photoshopa i sličnih programa, putem korištenja drugih ljudi sličnog izgleda ili mijenjanja konteksta videa poput ubrzavanja i usporavanja. Cheapfake sadržaj je postojao prije pojave AI tehnologije.
Promjena konteksta videa je najbolje bila prikazana u videu iz 2020. godine u kojemu je predstavnica SAD-a, Nancy Pelosi, izgledala pijano. Video je bio objavljen na brojnim društvenim mrežama te se tek naknadno ispostavilo da je bio usporen u pravim trenucima, kako bi se gledateljima predstavilo političarku u lošem svijetlu. Naknadno otkrivena manipulacija putem ubrzavanja i usporavanja, ukazuje na hitnost potrebe za prepoznavanjem i suzbijanjem takvih tehnika.
U borbi protiv cheapfake i deepfake manipulacija, ključna je uloga tehnoloških inovacija koje mogu prepoznati lažne sadržaje. Paralelno s time, važno je jačati medijsku pismenost kako bi se javnost osnažila u prepoznavanju potencijalno manipulativnih informacija. Samo zajedničkim naporima možemo očuvati integritet informacija u digitalnom dobu i sačuvati demokratske vrijednosti.
Comments are closed.