Press "Enter" to skip to content

Kako stati na “daske koje život znače”? Donosimo prvi korak.

foto: Hana Pučak, Divan teatar
foto: Hana Pučak, Divan teatar

Zasigurno su mnogi od nas, pogotovo u mladosti, maštali kako će jednoga dana postati glumci ili
glumice. Kako do uloga u velikim produkcijama i predstavama?

Status diplomiranoga glumca dobiva svatko tko završi tri ili pet godina bilo koje akademije na smjeru gluma. Promatrajući glumce iz ansambla gradskih i nacionalnih kazališta, može se zaključiti da ni jedan nije u stalnom angažmanu bez diplome, a i natječaji na ministarstvu kulture jasno predočuju da je status diplomiranog glumca uvjet za dobivanje angažmana. U Hrvatskoj postoje četiri javne akademije i jedna privatna, a sve nude mogućnost studiranja glume. O svom prijemnom ispitu i studiju glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu govore studenti druge i treće godine glume- Klara Rihtar i Lovro Rimac.

“Prvi sam put sam stajao na sceni i prvi sam put osjetio pravu radost igranja i moć kreacije te intenzivnu želju za scenom i dijeljenjem te svoje igre s publikom”

Želja za profesionalno bavljenje glumom, kod Klare, javila se u osnovnoj školi, a kad je sanzala da se to može studirati bila je sigurna da je studij glume za nju pravi izbor. Kod Lovre se pojavila u srednjoj školi na smotri Lidrano. “Prvi sam put sam stajao na sceni i prvi sam put osjetio pravu radost igranja i moć kreacije te intenzivnu želju za scenom i dijeljenjem te svoje igre s publikom.” Sljedeći korak bio je prijemni ispit.

Prijemni se ispit na ADU Zagreb odvija samo u jesenskom roku i to u tri faze, odnosno kruga. Za prvi
je krug potrebno pripremiti dva monologa po vlastitom izboru iz svjetske i domaće književnosti, a koji
pripadaju zadanim razdobljima (klasični, moderni, suvremeni) te poeziju. U slučaju prolaska u drugi, odnosno uži krug prijamnog ispita, izvodi se i treći monolog. Drugi krug uključuje i rad s profesorima u trajanju od osam dana gdje se ispituju glumačka sposobnost i raspon te završni nastup gdje kandidati pred komisijom nastoje pokazati sve što su naučili prethodnih dana. Klara i Lovro prepričavaju kako je izgledao njihov prijemni ispit i pripreme. Oboje su se pripremali oko 6 mjeseci. Prva faza uključivala je čitanje i traženje materijala, a druga izvođačku i mentalnu pripremu za sam nastup pred komisijom. “Više sam se psihički pripremala. Da dođem tamo smirena, samouvjerena i zadovoljna s time što ću pokazati nego što sam radila na monolozima, tijelu, dikciji itd. Prijemni nije bio težak u smislu da su se od nas tražile neke nemoguće stvari, već težak zato što je tebi i svima oko tebe jako stalo da to upišete, a mjesta je malo”, kaže Klara. Lovro je glumu upisao iz prvog pokušaja, a Klara iz drugog. Mnogi godinama pokušavaju upisati glumu zbog malih upisnih kvota (od 8 do 12 ljudi). Kada su upisali njihovoj sreći nije bilo kraja.

foto: Lovro Rimac instagram

Lovro prepričava kako izgleda nastava na akdemiji.
“Imamo glavne umjetničke predmete: scenski pokret, scenski govor i glumu te neke teorijske predmete. Na pokretu se bavimo tijelom. Cilj ovog predmeta je pomoći glumcu u osvještavanju njegovog tijela i poboljšanju sveukupne izvedbe kada glumi. Na scenskom govoru najčešće se bavimo monolozima a ishod predmeta jest pomoći glumcu u spajanju njegove kreativnosti s tehnikom govora te mu pomoći u prisvajanju bilo kojeg teksta koji u budućnosti dobije. Na glumi spajamo ono što učimo na govoru i pokretu, a bavimo time kako postići luk lica u određenom dramskom komadu te odnosima s partnerima i kolektivom.”

“Prilika ima, ali malo tako da se vodim time da tko zaista želi raditi neće čekati da mu nešto padne s neba već okupiti ljude i napraviti nešto svoje.”

Akademija ih priprema za budućnost u kazalištu te na filmu i televiziji. Nakon završenih svih pet godina, glumac/ica ima mogućnost (ako mu/joj se pruži prilika) zaposlenja u ansamblu nekog gradskog ili državnog kazališta gdje prima stalnu plaću bez obzira na angažman toga mjeseca. U slučaju da glumac/ica nema završenih pet godina studija glume, nema tu mogućnost te najčešće radi kao slobodan umjetnik, honorarno, od projekta do projekta, bez stalnih prihoda. Treba napomenuti da takav rad nije nužno „lošiji“, već on nudi slobodu glumcu/ici da bira na čemu želi raditi. Svako, postoje glumci koji od glume žive, a nisu završili akdemije. Rade kao honorarci,ali nemaju mogućnost rada u angažmanu. Treba istaknuti da ih to ne čini manje profesionalnima, no ne posjeduju titulu magistra glume. Mnoge su rasprave u struci tko je sve glumac i tko se tako smije nazivati.


Klara i Lovro razmišljaju o budućnosti i profesionalnom životu nakon akademije. “Nakon akademije očekujem od sebe da znam što me točno u ovom polju zanima, što bih ja voljela raditi i da ne čekam da me se zove već da imam dovoljno alata i znanja u rukavu da mogu nešto sama pokrenuti. Prilika ima, ali malo tako da se vodim time da tko zaista želi raditi neće čekati da mu nešto padne s neba, već okupiti ljude i napraviti nešto svoje”, kaže Klara.

foto: Klara Rihtar

Autori: Martina Slakoper i Lucija Jakupčić

Comments are closed.