Sigurno ste čuli za za izraze “generacijska razlika” ili “generacijski jaz”. U današnje vrijeme u svijetu vlada generacijski jaz u svakom smislu; sociološkom, kulturnom, filozofskom, ali ovdje ćemo govoriti o generacijskom jazu u političkom smislu.
Do 2022. godine oformilo se nekoliko generacijskih kategorija. Vrlo je vjerojatno da je većina vas čitatelja u generaciji Z ili iGen, rođeni između 1995. i 2012. godine. Ljudi iz ove generacije se uvelike zalažu za LGBT prava, ravnopravnost spolova i pristup pobačaju te imaju povoljniji pogled na socijalizam od prethodnih generacija. Preferiraju nacionalistički pristup upravljaju nego globalistički pristup. Generacija Z manje vjeruje autoritetima u crkvi ili vladi i više razmišljaju svojom glavom.
Dok su uvjerenja generacije milenijalaca ta da oni za sebe ne bi rekli da su religiozne osobe, spremni su donirati novac za pomoć okolišu, za njih je brak zastarjela institucija, odobravaju samohrane majke i oštro se protive ideji da su muškarci bolji politički vođe od žena. Milenijalci su rođeni između 1980. i 1994. godine. Često nisu zainteresirani za politiku te nemaju nikakvog povjerenja u političke stranke.
Milenijalci se smatraju kao ovlaštena skupina koja je politički neaktivna s manjim odazivom birača od starijih generacija. Smatraju kako ih predstavljaju elitni političari koji pripadaju starijim generacijama i najvišim mogućim društvenim klasama. Milenijalci osjećaju kao da njihov pojedinačni glas nije bitan i da njihov glas nema utjecaja na potencijalne promjene na najvišoj razini vlasti, stvarajući problem koji se mora riješiti. Ujedno glasače deprimira rastuće političko nepovjerenje i razni politički skandali u zemlji. Milenijalci bi se trebali angažirati i educirati o tome što se događa u njihovoj državi, vršiti pritisak na vlast i političare da im bolje odgovore i da bolje predstavljaju državu na lokaloj i nacionalnoj razini. Polarizacija političkih elita dovela je do političkog sustava koji se može kategorizirati kao kaotičan, a mladi ljudi imaju priliku izazvati taj sustav i probati promicati stabilnost politike i vlasti u državi.
Dosljedan trend u većem dijelu zapadnog svijeta nakon Drugog svjetskog rata je da stariji ljudi imaju veću vjerojatnost da će glasovati od svojih mlađih sunarodnjaka, te da imaju tendenciju glasati za desničarske ili konzervativnije kandidate. Vjerojatnije je da će ljudi glasati kada imaju više u igri, kao što su djeca koju treba odgajati, domovi za održavanje i porez na dohodak za plaćanje. Generacijski jaz u političkim pozicijama mogao bi biti posljedica činjenice da su današnji mladi odrasli u različitim društveno-političkim okruženjima od svojih roditelja i baka i djedova, zbog čega je vjerojatnije da idu na sveučilište, poznato po tome što ljude čini socijalno liberalnim. Međutim, posljednjih godina, zajedno s više pripadnika generacije Z koji su mogli glasovati na izborima, broj glasova mladih se povećao. Osim toga, generacija Z izaziva lijevu tendenciju u mnogim zemljama, posebno u Europi.
Prošlo je razdoblje milenijalaca tako će proći i razdoblje generacije Z. Svijet ostaje na mladima i tako će zapravo generacija Z sazrijeti i postat će daleko veći dio biračkog tijela i od kritične važnosti za stranke. Umjereni pragmatizam i veći napori u povezivanju s njima sada bi mogli biti bolja strategija s tim biračima od krutih ideologija, koje oni već odbacuju.
Comments are closed.