Press "Enter" to skip to content

Knjiga kao najbolji prijatelj

Na ovogodišnjem Interliberu, usprkos novim  protuepidemijskim mjerama, sudjelovalo je čak  230 izlagača iz četrnaest zemalja. Svoje su knjige punih šest dana izlagali u paviljonima 5, 6 i 7a. Kao i prethodnih godina, ovaj je međunarodni sajam knjiga bio popraćen i brojnim medijskim sadržajima. Valja izdvojiti vrlo zanimljivu  panel raspravu na HRT-u 3 o ulozi knjiga na društvenim mrežama i radu ljudi koji se bave promoviranjem knjiga i književnosti na blogovima, Instagram profilima i Facebook-u. Na taj se način pružila prilika i nešto mlađoj populaciji da izrazi svoje stavove o čitanju, čitalačkim navikama mladih i najnovijim književnim naslovima. Jedna od njih je i Tea Špoljar, studentica turizma i velika ljubiteljica knjiga.

Tea špoljar, osnivačica Instagram profila delightedbookworm

Kako je započela tvoja ljubav prema knjizi?

Čitala sam časopis OK i u ljeto 2014.  je svaki mjesec izlazilo jedno poglavlje knjige. To je bila knjiga Tiho tiho anđele. To me je potaknulo da se učlanim u knjižnicu kako bih posudila tu knjigu i sve njezine nastavke. Nakon toga sam nastavila čitati razne žanrove kako bih vidjela što mi najviše odgovara i što najviše volim čitati.

Što najviše voliš čitati?

Volim čitati domaće autore i promovirati ih. Trenutno su oni najzastupljeniji na mom blogu. Od žanrova najviše volim čitati ljubiće. Iako slijede uvijek isti klišej, mogu ih uvijek čitati.

Zašto kažeš za sebe da si book worm?

Mislim da je moja svrha na društvenim mrežama, osim dijeljenja vlastitog mišljenja s ljudima koji vole čitati, širiti ljubav prema knjigama. Smatram da je to nešto najbolje što mogu, lako pronalazim riječi da drugima objasnim ono što sam osjetila. Ako se drugi zbog toga odluče na čitanje knjige, onda znam da sam u svom naumu uspjela. Dobar primjer toga je bio kada je moja razrednica iz srednje škole pozvala moju tetu u školu kako bi joj rekla da su joj dvije majke učenika iz razreda rekle da su njihova djeca zbog mojega bloga započela čitati knjige. Ponos koji sam tada osjećala ne mogu vam ni opisati. Tada sam shvatila da mi brojke pregleda i likeova nisu važne, već ljudi na koje izravno mogu utjecati i pomoći im.

Zašto si pokrenula svoj blog?

Blog sam pokrenula 2017. kad sam imala 17 godina. Kao fakultativni predmet u školi pohađala sam novinarsku grupu i bila sam glavna urednica školskih novina. To me je jako zanimalo i potaknulo me  da pokrenem blog o knjigama gdje bih svojim vršnjacima preporučila knjige  za koje sam znala da nisu zainteresirani ili da ne vole čitati. To sam ljeto kupila domenu za internetsku stranicu i vježbala sam načine na koje ću objavljivati postove te sam na jesen započela s objavljivanjem. S vremenom sam počela objavljivati i intervjue s domaćim i stranim autorima što su čitatelji odlično prihvatili jer na taj način mogu bolje upoznati autore čije knjige recenziram.

Što možeš reći o svom book club-u?

Book club započela sam s dvije kolegice, prošle godine kad je počela karantena jer smo zaključile kako je ljudima dosadno doma i kako bi na ovaj način mogli „ubiti“ dosadu. Knjige se čitaju na mjesečnoj osnovi, a biraju se po našem izboru. Uspjele smo s izdavačima dogovoriti popuste za knjige koje se čitaju, kako bismo svojim članovima omogućile da bez brige kupuju knjigu svaki mjesec. Zadnji dan u mjesecu je rasprava preko Facebook-a gdje se u komentarima raspravlja o knjizi te se na taj način vodi rasprava. No trenutačno je u planu provođenje i online sastanaka na kojima bi se virtualno, ali ipak donekle face to face raspravljalo.

 Kako si počela surađivati s nakladnicima?

Započela sam gledati druge bloggere i pitala sam ih na koji način oni surađuju s nakladnicima. Jedna od bloggerica koja mi je dala kontakt upravo je jedna od osnivačica našega book club-a. Kako sam bila klinka, bila sam uvjerena da nakladnici neće biti zainteresirani za suradnju i slanje besplatnih knjiga koje bih kasnije recenzirala. Međutim, to nije bio slučaj što me jako ugodno iznenadilo. Prva nakladnička kuća s kojom sam započela surađivati bio je Algoritam, koji je nažalost te iste godine propao. Zatim su uslijedile suradnje s nakladnicima poput Profila, Znanja, Stilusa, Fokusa i ostalih. Trenutačno surađujem s otprilike 15 izdavača.

Ima li poveznice između tvoga studija i čitanja?

Zapravo i nema. Kad sam upisivala fakultet odlučila sam da ne želim studirati književnost ili kroatistiku jer smatram da s time mogu biti samo profesorica hrvatskog i da od toga ne mogu živjeti. Na taj način čitanje mi je ostalo i ostat će hobi, jer mi ne donosi mnogo financijskih primanja. Blog vodim već četiri godine, a imala sam samo dvije plaćene suradnje i to obje unazad mjesec dana. Tako sam u startu odlučila da će čitanje ostati samo hobi, a tko zna, možda jednog dana i odlučim napisati neku putopisnu knjigu i na taj način povezati svoju buduću struku i ljubav prema knjizi.

Koji su ti planovi za budućnost?

Planiram raditi na blogu, ulagati u sebe, svoje znanje i obrazovanje. Želim se dodatno posvetiti blogu i društvenim mrežama kako bih zainteresirala što više mladih za čitanje. Želim nastaviti raditi na promociji domaćih autora jer smatram da imamo uistinu jako puno odličnih autora koji nisu dovoljno prepoznati u društvu. Volim živjeti u knjigama kad mi realnost postane too much.

Comments are closed.