Petrova Gora brdsko je područje u središnjem dijelu Korduna. Nalazi se u Karlovačkoj županiji, a prostire 25 kilometara duž granice sa Bosnom i Hercegovinom. Na vrhu Petrove gore nalazi se spomenik koji je podignut u čast ustanku naroda Banije i Korduna, čiji je autor kipar Vojin Bakić. Građen je 10 godina, a završen je 1982. Izrađen je od armiranog betona i obložen pločama od nehrđajućeg čelika. U unutrašnjosti spomenika nekad je bio muzej u kojemu je bio stalni postav vezan uz Narodnooslobodilački pokret, a oko spomenika uređen je bio kompleks za rekreaciju. Budući da se nalazi na vrhu brda, s krova na visini od 37 metara pruža se spektakularan pogled prema Zagrebu, Gorskom kotaru, ali i Sloveniji te Bosni i Hercegovini.
Povijest iza spomenika
Početkom ljeta 1941. godine (nakon nastanka nove Nezavisne Države Hrvatske) ustaški milicajci počinju nasilno tjerati etničke Srbe iz njihovih domova i deportirati ih u Srbiju. Seljaci Korduna i Banije, koji su pretežno bili etnički Srbi, počinju se bojati da ih čeka ista sudbina pa su se komunistički borci Kordunskog partizanskog odreda infiltrirali u teško okupirani Kordun i Baniju. Predstavnici Komunističke partije Hrvatske sastaju se na Petrovoj gori gdje donose odluku o oružanom ustanku. Tada su partizanske snage uvjerile stotine etničkih Srba da se dignu i stvore organizirani otpor protiv napora deportacije od ustaša. Potom je 19. ožujka 1942. godine, kao odgovor na ovaj ustanak, ustaška milicija započela “operaciju Petrova Gora”, ofenzivu čiji je cilj bio osloboditi područje Petrove gore od svih etničko-srpskih otpora i svih partizanskih pobunjeničkih boraca. Međutim, ustaška ofenziva samo je eskalirala ustanak, a bijes etničkih Srba dodatno se povećao, što je omogućilo partizanima da ojačaju i okupe više seljaka. Međutim, tijekom iznenadnog probijanja obrane početkom travnja 1942. godine, ustaške snage napale su više partizanskih položaja oko Petrove gore. Iznenađeni i samo minimalno naoružani vilama i sirovim oružjem, stotine seljaka, etničkih Srba, koji su utočište potražili na vrhu planine napali su ustaške vojnike. Nisu imali velike šanse protiv obučenih i naoružanih vojnika. U napadu je ubijeno više od 300 seljaka. Od stotina zarobljenih etnički srpskih seljaka, oni koji nisu pogubljeni poslani su u koncentracijske logore širom regije, ponajviše u Jasenovac. Tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno je oko 27.000 ljudi s područja Korduna.
Početak zanemarivanja
S početkom ratova ’90-ih godina prošlog stoljeća na ovim prostorima spomenik na Petrovoj gori propao je i bio je na meti napada vandala. Tijekom sljedećih desetljeća postao je potpuno unakažen, opljačkan i srušen, a svi njegovi povijesni artefakti i relikvije sadržani u muzeju i arhivima, uzeti su ili uništeni. Ovo je mjesto možda i ciljano s određenom količinom zlostavljanja i zanemarivanja zbog svoje kulturnog značaja za etničku srpsku manjinu u regiji. Tijekom Domovinskog rata etnički Srbi koji nisu željeli biti dijelom nove hrvatske države stvorili su vlastitu regiju unutar Hrvatske, zvanu Republika Srpska Krajina (RSK), unutar koje se našla i Petrova Gora. Kada su pobunjeni Srbi u RSK bili pokoreni 1995. godine, nakon ofenzive hrvatske vojske ‘Operacija Oluja’, spomenik Petrovoj gori, koji je odavao počast žrtvama Drugog svjetskog rata, većinom etničkim Srbima, mogao bi biti glavna meta hrvatskih nacionalista ogorčenih prema etničkim Srbima, zbog razaranja i žrtava prouzročenih u Domovinskom ratu.
Troškovi gradnje spomenika dosegli su bili 34 milijarde dinara. Oplata od vrhunskog nehrđajućeg čelika naručenog iz Švedske stajala je dodatnu 31 milijardu. Ona se sve ove godine sustavno pljačkala, danju i noću, te je kidana i odvožena kamionima, nešto po okolici, a nešto u Bosnu i Hercegovinu.
U ovom trenutku teško je procijeniti koliko bi koštala rekonstrukcija objekta koji je najviše opljačkan tek nakon rata, u razdoblju od 1995. do danas, kada su s njega sustavno kidane skupe metalne ploče, što ga je ostavilo na nemilost klimatskim promjenama koje su dodatno upropastile njegovu unutrašnjost.
Nažalost, čini se kako je pitanje obnove spomenika više ideološko nego neko drugo. Iako se nekolicina pokušava izboriti da se spomenik očuva zbog svoje monumentalne važnosti, proces je vrlo spor. Šteta je vidjeti kako propada tako velik rad hrvatskog umjetnika koji je imao i praktičnu primjenu u svoje vrijeme, ali trenutno će spomenik na Petrovoj Gori morati još malo pričekati neka bolja vremena.
Comments are closed.