Borba za otkup dionica Ine još uvijek je u tijeku, no nailazi na ponovni zastoj povodom novih pravnih okolnosti nastalih nakon presude Vrhovnog suda protiv bivšeg premijera Ive Sanadera u aferi primanja mita od šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija te samim time pokreće reviziju arbitražnog pravorijeka UNCITRAL-a iz prosinca 2016. i nastavlja s aktivnostima sudjelovanja RH u arbitraži koju je MOL pokrenuo pred ICSID-jem.
Vlada traži poništenje ugovora iz 2009.
Zahtjev za utvrđivanjem ništetnosti izmjene ugovora o odnosima dioničara u Ini i ugovora o plinskom poslovanju (iz siječnja 2009.) podnesen je u četvrtak pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom.
Prethodna arbitražna tužba podnesena je 2014. Komisiji UN-a za međunarodno trgovačko pravo u Ženevi kojom je Hrvatska zahtijevala proglašenje ništetnima izmjene ugovora iz 2009. o upravljačkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju. Te je godine Vrhovni sud potvrdio presudu Sanaderu od 8.5 godina, no ponovljeno suđenje u listopadu ove godine za Ina-MOL Sanaderu je smanjilo kaznu na šest godina, a Hernadiju dvije godine zatvora.
Odgovor ekonomista
Ekonomist i bivši ministar Ljubo Jurčić u Novom danu iznio je svoje mišljenje o mogućem otkupu dionica Ine od mađarskog MOL-a stavljajući naglasak na sveopću situaciju hrvatske najveće naftne kompanije.
U svome je izvještaju postavio jedno vrlo važno pitanje: koji je razlog reotkupa Ine, emocionalni ili energetski efekt?
“Mislim da bi za povratak Ine Vlada teško dala onoliko koliko bi Mađari tražili. Teško da bi Vlada u ovoj atmosferi prodala svoj udio onoliko koliko bi Mađari platili. Tako da je Ina danas više jedno emocionalno pitanje, sentimentalno pitanje, sjećajući se dobrih dana najjače hrvatske kompanije. Tada smo razmontirali jednu najjaču hrvatsku kompaniju, a to je bio Agrokor. Ja ne vidim razlog za kupnju Ine, jer ona ima više emocionalni efekt nego što ima energetski”
Ljubo Jurčić
Nadalje nadodaje kako najveći problem s kojim se susreće Hrvatska je manjak kvalitetne energetske strategije u okviru koje je moguće stvarati strategije plinskog i naftnog poslovanja.
Ne slaže se sa strategijom otkupa Ine te strogo kritizira pristup Vlade:
“Trebaju dati neki stav, određene odluke. Mislim da će se tu kretati prema jednom političko-diplomatskom pristupu da se napravi nešto da se napravilo, a zapravo se neće puno napraviti. Bilo bi stvarno iznenađenje da Hrvatska ide u otkup. Ja ne znam tko bi Inom sada zapravo upravljao. Vi danas kad Hrvatska uzme Inu, ne znam tko bi je vodio. Najbolji kadrovi su se razišli, neki su umirovljeni, nisu se razvijali novi kadrovi”
Ljubo Jurčić
Stvarna slika reotkupa Ine
Realizacija strategije reotkupa Ine znači ulaganje 9 milijardi kuna kroz izravno zaduživanje Hrvatske preko energetskih kompanija. Jedno glavno pitanje ostaje, a to je što će Hrvatska učiniti s Inom nakon reotkupa i dodatnih troškova postizanja strategije kao dosad neviđen pothvat.
Već poznate informacije javnosti odnose se na činjenicu da Vlada RH posjeduje više od 44 posto vlasničkog udjela u Ini, imenuje predsjednika Nadzornog odbora, zatim ujedno ima i svoja tri člana uprave (u jednakoj količini kao i MOL) koje sama odabire te s obzirom na dioničarski ugovor i vlasnički udio od 47.15% ima dodijeljeno pravo imenovanja predsjednika uprave.
Kroz mnoge Vladine pokušaje vraćanja nekadašnje hrvatske najveće kompanije, stvarna slika nikada nije prikazana: ona u kojoj hrvatski predstavnici Ine ne pridonose pozitivan napredak i stalne inovacije vrijedne dodatnog zaduživanja već duboko zadužene države.
Na pojedincu je da se zapita o koristi svakoga člana u ovoj presudi te da na temelju toga donese odluku o glavnom motivu reotkupa Ine pomoću informacija koje su javne, dostupne i besplatne.
Comments are closed.