Hoćete li nam reći nešto o sebi prije nego ste započeli svoj prvi poduzetnički pothvat? Jesu li vaši roditelji, rodbina ili bliski prijatelji bili poduzetni?
Nisam bio prvi poduzetnik u obitelji već su to bili moji roditelji. Oni su bili poduzetnici odnosno obrtnici još u socijalizmu. Ah, jesu li oni utjecali na mene, nisu. Krenuo sam u sasvim drugom smjeru u nadi da ću se baviti nečim drugačijim i tako sam se odlučio da otvorim svoje malo kazalište Oberon.
Kakvo je bilo vaše obrazovanje? Kad se danas osvrnete natrag, je li vam to bilo od pomoći? Kako točno?
Osnovnu školu i gimnaziju završio sam u Koprivnici te potom upisao Filozofski fakultet u Zagrebu, povijest i filozofiju te na trećoj godini Filozofskog fakulteta upisujem režiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu te 1989. godine napokon sam i diplomirao kazališnu režiju. Od tada radim u DK Gavella, HNK Osijek, HNK Varaždin, Komedija, Dječje kazalište Branka Mihaljevića Osijek te u mnogim drugim kazališnim kućama.
Kakvo je bilo Vaše prethodno radno iskustvo? U stvari, jeste li imali bilo kakvog iskustva u marketingu ili prodaji? A u financijama?
Moje prethodno iskustvo je vrlo raznoliko i promijenio sam niz poslova. Bio sam novinar, potom urednik radija i direktor županijskog radija Koprivnica s oko tridesetak zaposlenih i honorarnih suradnika. Nakon odlaska s tog mjesta našao sam se na mjestu ravnatelja zagrebačkog kazališta ITD. Uglavnom nekako sam se uvijek bavio poduzetništvom i poslovima, htio ne htio nekako se to ljepilo za mene. Naravno kada vodite takvo što bavite se i financijama i svime što ide uz to, no moram spomenuti da su mi financije mrske kao i ostalima, no bez njih nikako.
Kad, pod kojim uvjetima i preko koga ste postali zainteresirani za poduzetništvo?
Ne doživljavam se kao poduzetnik u konačnici sam kazališni čovjek i smatram kako netko iz kazališta se ne bi trebao smatrati samo poduzetnikom jer je ipak umjetnost u pitanju. U osnivanje vlastitog poduzeća odlučio sam se zbog ljubavi prema kazalištu.
Zašto svoje kazalište? Zašto ne raditi po ostalim kazalištima, zasigurno ima manje posla te stresa.
Na taj pothvat odlučio sam se zbog vlastite nužnosti i zbog toga što sam htio da grad Koprivnica ima svoje kazalište, da građani mogu pogledati kvalitetne predstave, a ne da grad samo dovodi gostovanja. Iako radim u Oberonu isto tako režiram i u ostalim kazalištima, dogovaram koprodukcije s ostalima te se bavim i dramaturškim poslovima no što želim reći – ima jako puno posla u ovom mom malom kazalištu ali volim to što radim, guštam u tome i sretan sam što od toga mogu živjeti.
Što se Vi osobno naučili i od uspjeha i od neuspjeha? Što je lokalna zajednica dobila postojanjem i poslovanjem Vašeg poduzeća?
Od uspjeha sam naučio da je prolazan, kratak i sladak dok je neuspjeh gorak, dug i težak.
Lokalna zajednica je dobila niz dobrih predstava za djecu i mlade i jedan međunarodni festival Jaje.
Što smatrate svojom najvrjednijom imovinom – stvar koja Vam je omogućila da uspijete?
Znanje, znanje i znanje.
Koji biste savjet mogli dati nekome tko čezne postati poduzetnikom? Možete li preporučiti tri najvažnije lekcije koje ste Vi naučili?
Pažljivo s financijama. Skromnost i ne poletjeti prije vremena. Oprez je majka mudrosti.
Comments are closed.