Film Her ili (“Ona”) je znanstveno fantastična drama/romantika iz 2013. godine, nastala prema scenariju Spikea Jonzea, koji je ujedno i redatelj filma. Jonze nikad nije bio konvencionalan redatelj, što se najbolje vidi i u njegovim drugim znanstveno fantastičnim filmovima poput Being John Malkovich i Where the Wild Things Are, te u ovoj romantičnoj drami uspijeva izbjeći klišeiziranje usamljenog pojedinca, koje bi bilo podložno ovom tipu žanra. Ona je izrazito realna priča o čovjeku srednjih godina koji živi u svijetu gdje tehnologija pruža više opcija od čiste ljudske povezanosti.
Radnja prati Theodorea (Joaquin Phoenix), pisca koji se pokušava pronaći u vrijeme teškog razvoda od voljene žene Catherine (Rooney Mare). Theodore pronalazi utjehu u prijateljstvu sa svojim novim računalnim OS-om (operativnim sustavom), imenom Samantha (glas: Scarlett Johansson). Između njih dvoje razvija se veza, kako prijateljska tako i ljubavna, i to u svijetu gdje imati svog OS-a postaje društvena norma.
Na početku filma je očito da pratimo čovjeka koji je nakon donošenja odluke o razvodu braka počeo gubiti bilo kakav osjećaj osobne svrhe i povezanosti s ostatkom društva. Zato je još zanimljivije vidjeti Theodoreov neobični dnevni posao – pisanje toplih personaliziranih poruka za klijente koji od njega naručuju prigodna pisma i čestitke. Na ovaj način, Theodore svu svoju duboku osjećajnost preusmjerava u povezivanje drugih individua, dok njegov osobni ljubavni i društveni život neminovno propada. Međutim, Theodoreov se život iz temelja mijenja jednog dana kad odluči nabaviti novi operativni sustav za računalo koji se reklamira kao čudo moderne tehnologije jer se temelji na pravoj i samonadograđujućoj umjetnoj inteligenciji. Tako se Theodore upoznaje sa svojom novom virtualnom pomoćnicom Samanthom, koja zapravo nije ništa više od inteligentnog računalnog programa. No, Samantha je istovremeno potpuno samosvjesna i puna različitih osjećaja, baš kao pravo, živo biće.
Spike Jonze za ovaj je originalni scenarij osvojio Oscara. Slažem se s tom odlukom Akademije jer je cijela ideja postupnog prijateljstva i potencijalnog romantičnog odnosa s operativnim sustavom na osobnom računalu bila vrlo inovativna i kreativna ideja, za 2013. godinu kada je film objavljen u javnost. Također, Joaquin Phoenix u ulozi Theodorea izvrsno prikazuje psihičku i emocionalnu podvojenost lika između patnje za propalim brakom i nade za potencijalno novom ljubavlju. Osim toga, Phoenix na vrlo ljudski način predstavlja zbunjenost obične osobe sa spoznajom da se zaljubljuje u nestvarno biće.
Tempo je filma dosta usporen, sukladno s postupnim upoznavanjem i zaljubljivanjem glavnih likova. Do kraja filma, jasno je vidljiv Theodoreov osobni napredak koji mu je omogućila veza sa Samanthom, što možemo zaključiti i po zadnjoj sceni u kojoj se konačno prepušta u duboku emocionalnu vezu sa svojom prijateljicom Amy (Amy Adams).
Ovaj film postavlja pitanje bitno i u današnjici, a to je koliko je za ljudsku rasu pogodan dubok emocionalni odnos s umjetnom inteligencijom i je li uopće moralno graditi takve odnose u zamjenu za one sa stvarnim osobama. Upravo zato, mislim da pitanje zapravo i nije možemo li se zaljubiti u operativni sustav, već trebamo li biti sretni i zadovoljni u takvoj “vezi”.
Osobna ocjena filma: 3.6/5.
Comments are closed.