Sada samo zapuštena građevina, kao i mnoge druge, nekada je vrvjela životom i kroz vrijeme se prilagođavala i mijenjala svoje namjene iz praktičnih razloga. No, nešto što je uspjelo služiti u toliko svrha očito se više ne može prilagoditi današnjem vremenu pa propada daleko od pogleda.
Nekad zvani Dom Sindikata sagrađen je 1939., a nalazi se na 960 m nadmorske visine. Dom je prilično velik objekt (ima ukupno 28 soba s vlastitim sanitarnim čvorom). Sagrađen je u početku da služi kao poštanski planinarski dom, no nije zadugo to i ostao. Jedno vrijeme su ti prostori bili korišteni čak i u vojne svrhe. Kada je vojska napustila prostore, objekt prelazi u vlasnišvo Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
Objekt koji se sastoji od čak 28 soba, tri predavaonice i restorana, dugo je bio odjel Očne klinike, a nakon toga, prije petnaestak godina, “u život” ga je vratilo trgovačko društvo koje postaje vlasnik nakon Medicinskog fakulteta.
Trgovačko društvo, osnovano od Grada Zagreba, tada je uložilo u objekt oko 400.000 kuna te je nakon obnove on postao izletište za mlade. Nakon obnove, turistima je na raspolaganju bilo 29 soba, dvije konferencijske dvorane, tri školske učionice te restoran. Neko vrijeme je služio kao bitna postaja mladih odnosno škola u prirodi. No, i to prestaje s vremenom.
Još 2012. Dom je radio vikendom i to je bio zadnji pokušaj da ideja Doma zaživi. Devastiranje objekta počinje ubrzo nakon toga zbog manjka brige o prostoru. Mnogi danas za takvo stanje prozivaju upravitelje Parka prirode Medvednica, no i ustanova je godinama pozivala policiju zbog krađa i tuluma koji su se ovdje počeli održavati. Isto tako, vodila je pregovore sa sindikalistima o preuređenju Doma, no ništa se nije uspjelo riješiti.
Dom je bio poseban po tome što je imao bakreni krov. On je sada potpuno pokraden. Kako je krađa takve količine bakra ostala nezapažena, teško je razumljivo. Takva masovna krađa materijala morala je zahtijevati predanost. No izgleda da nitko nije uspio uloviti kradljivce. Priča se da su sami članovi sindikata znali dolaziti i odnositi vrijedni materijal, u času kada je primijećeno kako novi projekt preuređenja neće zaživjeti. Bez krova voda je curila u unutarnji prostor što je prilično ubrzalo propadanje građevine. Zbog toga građevina je u jako lošem stanju i nema načina da ju se prilagodi nekoj svrsi bez ponovne obnove, za što se sad nije pokazalo da bi itko bio zainteresiran.
Problem je i u tome što su planinarski domovi 90-ih godina prošlog stoljeća postali vlasništvo Grada Zagreba, premda su ih gradila planinarska društva, koja su pokrenula imovinskopravni spor, a parnica traje već više od 25 godina. Uz takvo neriješeno imovinskopravno stanje objekti propadaju. Sindikati tvrde da se za dom mora brinuti država no danas se za njega ne brine nitko.
Comments are closed.