Večer posvećena glazbenom geniju Igora Stravinskog na pozornici HNK Zagreb donijela je dvojak doživljaj – bajkovitu „Žar-pticu“ vizualno dojmljivog „Petrušku“. Bio je to spektakl koji je predstavio ne samo vrhunske plesače već i mlade talente zagrebačkog baleta, ukazujući na njegov sve veći potencijal.
U „Žar-ptici“ publika je imala priliku vidjeti rad suvremene domaće koreografkinje Maše Kolar, dok je za „Petrušku“ bio zaslužan publici dobro poznat koreograf i plesač Edward Clug. Inspiracija za kostimografiju i scenografiju proizašla je iz legendarnog plakata Borisa Bućana koji je dizajniran 1982. godine povodom baletne večeri Igora Stravinskog Žar-ptica i Petruška.
Maša Kolar istražila je magiju naslovnog lika, prikazujući ga kroz sinergiju dvoje plesača – Takuye Sumitoma i Rieke Suzuki Sumitomo. Njihova izvedba bila je impresivna, no mladi Yuho Yoshioka, u ulozi princa, uspio je pridobiti svu pažnju publike. Njegova tehnika obećava buduću zvijezdu baletne scene. U originalnom baletu radnja prati carevića Ivana koji dolazi u čarobni vrt Koščeja Besmrtnoga. Tamo susreće Žar-pticu, čarobno biće koje može donijeti i sreću i nesreću onome tko je uhvati. Nakon što je zarobi, Žar-ptica mu obećava pomoć u zamjenu za svoju slobodu. Za razliku od originalne verzije, u ovoj adaptaciji lik Žar-ptice preuzima središnju ulogu, dok dodatni plesači, s naglašenim pokretima ruku, utjelovljuju ptice, čime se stvara bogatiji vizualni dojam.
„Petruška“ je priča o tužnom lutku s ljudskom dušom, koji postaje svjestan tragičnosti svoje neslobode i zarobljenosti u lutkovskom tijelu. Clug je donio posve drugačiji ton oživljavanjem lutaka tijelima plesača te time stvorio vizual po kojem će se pamtiti noć Stravinskog zagrebačkog baleta. U svojem nastupu istaknuli su se Mattia Bacon kao Petruška i Iva Vitić Gameiro kao balerina. Šarlatana, točnije gospodara lutaka, utjelovio je Takuya Sumitomo.
Veliki doprinos atmosferi večeri dao je orkestar HNK Zagreb pod dirigentskom palicom maestra Valentina Egela. Njihova izvedba podsjetila je publiku na genijalnost Stravinskog, ali i ukazala na njegov utjecaj na glazbu 20. stoljeća.
Večer Stravinskog nije bila samo plesni užitak već i podsjetnik na važnost baletne klasike. Zagrebački baletni ansambl nastavlja rasti i razvijati se, a publika sve više izražava želju za povratkom velikih bijelih baleta. Iako predstojeća sezona obećava atraktivnog „Orašara“, klasični repertoar ostaje nezamjenjiv temelj za daljnji razvoj neoklasičnih i modernih baletnih formi. Više predstava u Zagrebačkom HNK možete pronaći na poveznici.
