Prijeti li i Južnoj Americi katastrofa?
Čini se da je ruska agresija na Ukrajinu pokrenula lančanu reakciju. Nakon ponovna rasplamsavanja sukoba u pojasu Gaze, ovaj put rat prijeti Južnoj Americi. Na referendumu održanom 3. prosinca ove godine, građani Venezuele odlučili su velikom većinom glasova, preko 95%, da se sporna pokrajina Essequibo na teritoriju neovisne države Gvajane, pripoji Venezueli. Nicolas Maduro, venezuelanski predsjednik, nekoliko dana nakon, proglasio je ovu naftom bogatu pokrajinu, sastavnim dijelom Venezuele.
Pokrajina Essequibo površine je 159 500 kilometara četvornih što je otprilike kao tri površine Hrvatske te je naseljeno sa svega 130 tisuća stanovnika. Problem je, međutim, da ono što se Gvajani činilo kao blagoslov bi lako moglo postati prokletstvo. Jedan od najvećih svjetskih izvoznika nafte, ujedno i zemlja koja godinama grca u političkim i ekonomskim problemima, susjedna Venezuela, bacila je oko na pokrajinu susjedne zemlje. Glavni razlog su golema, neiskorištena naftna nalazišta. Već mnogo puta isprobani scenarij u prošlosti, rješavanje domaćih problema pokretanjem rata, mogli bi gledati i ovaj put.
Glavni argument Venezuele, koja usput budi rečeno ima simpatije socijalista diljem svijeta radi svog naglašeno antiimperijalističkog stava, leži upravo u imperijalizmu. Za vrijeme španjolskog kolonijalnog razdoblja, teritorij Gvajane pripadao je Venezueli. Ovakvo agresivno ponašanje samo je nastavak odbacivanja međunarodne presude iz 1898. godine koja je odredila granice.
Uz SAD, jedina zemlja koja bi u ovom trenutku mogla spriječiti izbijanje novog rata je Brazil koji je već započeo s premještanjem vojske na granicu. Ono što je dobro u ovoj situaciji jest kako je aktualni brazilski predsjednik socijalist Lula koji je Maduru sklon za razliku od prethodnog predsjednika Bolsonara. Dodatni problem jest što je, kao i kod Rusije, kompletna politička scena Venezuele ujedinjena.
Ono što bi bio glavni problem u eventualnoj invaziji na Gvajanu jest negostoljubivost terena. Taj, rijetko naseljeni prostor, pružio bi slab otpor, međutim gusta džungla bez gotovo ikakvih izgrađenih prometnica, ne bi dala puno mogućnosti slabo opremljenoj venezuelanskoj vojsci. Čak i slučaju uspjeha invazije, ostaje pitanje eksploatiranja nafte odnosno kako bi Venezuela transportirala naftu budući da bi u novonastalim političkim okolnostima, američka ili brazilska mornarica lako blokirala izlaz na Atlantski ocean.
Neki geopolitički stručnjaci ističu pak mogućnost da su posrijedi geopolitičke igre. Naime, po jednoj od teorija, u drugom planu stoje Kinezi koji žele uvući SAD u četiri rata diljem globusa kako bi ovi izgubili kontrolu nad svjetski poretkom. Naravno, kako bi ostvarili jedan od svojih glavnih ciljeva, a to je pripojenje Tajvana matici. Bila to istina ili ne, činjenica jest kako je započelo novo geopolitičko miješanje karata. Kao i uvijek, glavno pitanje jest tko će ostati kratkih rukava?
Hrvoje Meštrović
Comments are closed.