Manje poznata pozadina ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog. 

 

Zagonetka

Koji je čovjek glumio predsjednika u televizijskoj seriji par godina prije nego li je zaista postao predsjednik jednog naroda? Koji je čovjek na nacionalnoj televiziji svirao klavir svojim spolnim organom?  Koji je čovjek u roku od godinu dana od osnutka svoje političke stranke pobijedio na predsjedničkim izborima? Koji se čovjek suprotstavio Vladimiru Putinu i osvojio simpatije većine?

Vladimir Zelenski.

Prije malo manje od pet godina, Vladimir Zelenski bio je jedan od najpoznatijih ukrajinskih komičara, glumeći u satiričkom TV showu i svirajući klavir sa svojim penisom pet minuta na nacionalnoj televiziji. 

Sadašnji 45-godišnjak Zelenski, uvjerljivo je osvojio predsjedničke izbore 2019. godine nakon što je veći dio njegove kampanje navodno financirao jedan od najbogatijih – i najkorumpiranijih – ukrajinskih oligarha, Igor Kolomisky. U scenariju koji čak ni pisci njegove serije Sluga naroda – u kojoj je glumio predsjednika – nisu mogli zamisliti, Zelenski se odjednom našao u epicentru novog rata u Europi i u opasnosti od atentata uoči ruske pune invazije pokrenute na zemlju 24. veljače, 2022. godine 

I iako se u početku svoje karijere smatrao marionetom oligarha Kolomiskyja – Zelenski se preimenovao u svojevrsnog križara protiv oligarha – zanemarujući činjenicu da se tijekom predsjedničke kampanje bez problema često služio službenim Mercedosom registriranim upravo na ime Igora Kolomiskyja, suosnivača najveće poslovne banke u Ukrajini. Baš kao što je evoluirao iz izvrsnog ruskog govornika u ukrajinskog nacionalistu. 

Život imitira umjetnost

daleko više nego li umjetnost imitira život – Oscar Wilde

Zelenski je u seriji Sluga naroda glumio izmišljenog lika po imenu Vasilij Goloborodko, tridesetogodišnjaka i profesora u srednjoj školi koji se jednoga dana probudi i sazna da je izabran za predsjednika zemlje s više od 60 % osvojenih glasova. U stvarnom životu, Zelenski je odnio pobjedu sa nešto više od 73% glasova. U seriji, jedan od njegovih učenika objavljuje video na internetu u kojem se Vasilij oglasio protiv korumpiranih državnih dužnosnika koji su zauzeti obogaćivanjem svojih džepova toliko da se ne stignu brinuti za milione ukrajinskih građana koji ‘krpaju kraj s krajem’ – i postao viralan. U svojim mnogobrojnim nastupima i komedijskim skečevima u seriji, Zelenski je na satiričan način ismijavao korupciju u Ukrajini i gledateljima servirao sliku kako bi zemlja mogla izgledati ako “pokuša” s demokracijom. 

Prema jednoj studiji iz 2021., sama serija Sluga naroda značajno je pogodovala uspinjanju Zelenskog na sam vrh političke ljestvice. Zađuđujuće, tijekom svoje političke kampanje Zelenski nije davao intervjue niti je raspravljao o politici. Na taj način, može se reći, dao je prostor svojoj glumačkoj personi na ‘malim’ ekranima da govori umjesto njega. Štoviše, posljednje epizode serije emitirane su tijekom predsjedničke kampanje što je rezultiralo kognitivnim preklapanjem kod gledaoca između izmišljenog lika i stvarnog predsjedničkog kandidata. Dodatno, serija je započela emitiranjem godinu naka nakon što je bivši ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič – inače proruski nastrojen – svrgnut s vlasti. U isto to vrijeme, Rusija aneksira Krim, i preuzima ukrajinske regije Donjeck i Lugansk. U tim trenucima započinje pogoršavanje odnosa između Ukrajine i Rusije, i iako tvorci serije tvrde da su izbjegavali ovu goruću temu kako ne bi povećali postojeće tenzije – u prilog ove tvrdnje im ne ulaze neke anegdote iz epizoda. 

U petoj epizodi, Vasilij se po prvi puta obraća parlamentu uoči čega nastane fizička tučnjava zbog koje dolazi do ignoriranja njegove prisutnosti. Vasilij se nagne u mikrofon i objavi: „Putin je smijenjen“ uoči čega zavlada tišina te strah i nevjerica zastupnika – sugerirajući da bi bilo kakva promjena režima u Rusiji mogla imati ozbiljne posljedice za Ukrajinu.

U kasnijoj epizodi, Vasilij čuje za politički oglas koji potiče Ukrajince da plaćaju porez – karakterizirajući Ruse kao ‘džingoiste’ koji izbjegavaju porez i primjer kakvi Ukrajinci ne bi trebali biti. Vasilij se brzo uzbuni na ovaj oglas, i uzvrpolji da nije slučajno uvrijedio Ruse.  

Vladimir Zelenski u ulozi predsjednika u televizijskoj seriji po imenu Sluga naroda – koje će kasnije dodijeliti i svojoj političkoj stranci.

Predizborna obećanja  

Prvo   

Prvo obećanje Zelenskog uoči pobjede bilo je da će okončati sukob u istočnoj Ukrajini, u kojem je naposlijetku smrtno nastradalo više od 14 000 ljudi. Došao je do točke pregovora s Rusijom o razmjeni zarobljenika i pokušaja primjene mirovnog Sporazuma iz Minskog, no, pregovori se na kraju nikada nisu ni održali. 

Odluka ruskog predsjednika Vladimira Putina da podijeli ruske putovnice stanovnicima okupiranih područja narušilo je konačno raspoloženje za pomirenje. Iako je stopiranje sukoba stupilo na snagu u srpnju 2020. godine – sporadični oružani sukobi su se nastavili. Nakon toga, zauzeo je izričiti stav o tome inicirajući pokretanje postupaka za članstvo Ukrajine u Europskoj uniji i vojnom savezu NATO-u što je naposlijetku uzrokovalo rat koji i danas traje. Kasnije upitan hoće li ga ruska vojna prijetnja nagovoriti da odustane od želje za pridruživanjem NATO-u odgovorio je da je za njih NATO „garancija sigurnosti.“

Drugo    

Njegovo drugo predizborno obećanje odnosilo se na zaustavljanja velikih političkih i ekonomskih utjecaja ukrajinskih super-bogatih oligarha.  No, postavilo se pitanje hoće li Zelenski tretirati sve ukrajinske oligarhe jednako?

Naime, njegov bliski prijatelj Kolomisky je stavljen početkom 2021. godine na popis američkih sankcija zbog optužbi za korupciju. Zelenski još nije povratio kontrolu nad Privatbankom – koja je nacionalizirana 2016. – nakon navodne prijevare da je iz njene bilance nestalo 5.5 milijardi dolara. U međuvremenu, vladini dužnosnici koji su se smatrali prijetnjom interesima Kolomiskyja smijenjeni su sa svojih dužnosti – uključujući i glavnog tužitelja Ruslana Rjabošapku, koji je vodio istragu protiv oligarha i guvernera Narodne banke Ukrajine (NBU) Yakiva Smolija. Štoviše, čak prvi odabrani premijer Zelenskog, Oleksij Hončaruk, smijenjen je nakon što je pokušao olabaviti kontrolu Kolomiskyja nad državnom električnom tvrtkom.

Da je Zelenski blisko povezan s ukrajinskom oligarhijom, uvidjelo se i početkom 2021. godine kada je ulovljen u kršenju zabrane okupljanja tokom pandemije – kako bi proslavio svoj rođendan na privatnoj zabavi priređenoj u domu suradnika Kolomiskyja, Timura Mindiccha.

Zelenski je glasine o tome da koristi borbu protiv korupcije za dizanje osobnog rejtinga pokušao zaustaviti uvođenjem zakonodavnog okvira za rat protiv oligarha i smišljanjem zakona o ‘deoligarhizaciji’.

Taj novi zakon dao bi prvu pravnu definiciju oligarha kao velikog monopolista s bogatstvom od preko 80 milijuna dolara i utjecajem na politiku i medije. Prema zakonu, oni koji pripadaju ovoj kategoriji biti će podvrgnuti određenim ograničenjima – uključujući i zabranu financiranja političkih stranaka i uključivanje u privatiziranje državne imovine. Morati će polagati račune o svojoj zaradi te će im biti zabranjeno održavati neslužbene sastanke s državnim dužnosnicima.

No, nije jasno zašto je odbijen podneseni prijedlog zakona o zabrani oligarsima da posjeduju medije – s obzirom da je ono njihovo glavno sredstvo političkog utjecaja.

Moguće da odgovor leži u činjenici da je Zelenski sa svojom produkcijskom kućom Kvartal 95 proizvodio sadržaj za TV postaju u vlasništvu oligarha – pogodili ste, Igora Kolomiskyja.

Dodatno, upitna je odluka Zelenskog koji je osobno zatražio od američkog predsjednika Joe Bidena da odgodi uvođenje sankcija ruskom milijarderu oligarhu Romanu Abramoviću – s namjerom da im on služi kao posrednik između Moskve i Kijeva. Podsjećamo, Ujedinjeno Kraljevstvo, EU i SAD uveli su sankcije protiv više od 20 ruskih milijardera, te su samom Abramoviću zamrznuti računi i onemogućeno mu je putovanje u Velikoj Britaniji, EU, Kanadi, Australiji i Švicarskoj. Do danas, nije jasno kako je Abramović mogao poslužiti kao učinkovit posrednik u mirovnim pregovorima.

Ispravno je reći da dugogodišnji odnos Zelenskog – odnosno predsjednika jednog naroda – s oligarhom optuženim za korupciju Kolomiskyjem treba promatrati kao najvažniji test njegove iskrene namjere u postizanju deoligarhizacije Ukrajine. Samo raskidom ikakvih odnosa i interesnih veza s oligarhijom moglo bi ispuniti njegovo obećanje o „uništenju tradicionalnog oligarhijskog poretka i uspostavljanje pravednijeg sustava koji će omogućiti procvat Ukrajine.“ Sve  manje od toga predstavljalo bi zemlju koja nije sposobna raskinuti sa svojom prošlošću.  

No, ova mreža se širi i dalje.

Tijekom predizborne kampanje, član parlamenta Volodymyr Ariev – i simpatizer predsjedničkog suparnika Poroshenka – tvrdio je da su Zelenski i njegovi partneri bili korisnici ‘offshore’ mreže tvrtki koje su primile 41 milijun dolara koja potječu od Privatbanke – koju je Kolomisky opljačkao. Sam Ariev nije mogao doći do dokumentacije koja bi potkrijepila njegove tvrdnje, no Pandora dokumenti su potvrdili njegove navode: čak 10 tvrtki koje su dobivale novac kroz ‘offshore’ mreže pripadale su Zelenskom i njegovim partnerima. No, nije potvrđeno da su se sredstva primala od Privatbanke.

Kao što smo naveli, dok Zelenski gura svoju kampanju protiv oligarha – mnogi sumnjaju u njegovu iskrenost. Među njima je i Roslan Ryaboshapka, kojeg je Zelenski izabrao za glavnog državnog tužitelja 2019., no kasnije je bio zbačen s te uloge početkom 2020. godine. On je u Projektu izvještavanja o korupciji i organiziranom kriminalu (OCCRP) rekao da vjeruje da je to zbog pritiska oligarha Kolomiskyja.

„Predsjednik ne bi trebao posjedovati offshore tvrtke. Općenito, offshore tvrtke su loše, bilo da su u vlasništvu predsjednika ili ne“, rekao je Ryaboshapka. Premještanje novca nazvao je „starom ukrajinskom tradicijom“, i crvenom zastavom zbog „utaje poreza ili legalizacije prljavog novca.“

„To je bit offshore kompanija.“

Panama Papers

Manje poznata i medijski eksponirana činjenica jest da se ime ukrajinskog predsjednika pojavljuje među 11,5 milijuna ‘procurjelih’ dokumenata u sklopu korištenja panamske tvrtke Mossack Fonseca u nezakonite svrhe, uključujući prijevaru, utaju poreza i izbjegavanje međunarodnih sankcija.

Ti dokumenti upućuju na to da je imao – ili ima – prethodno neotkriveni udio u ‘offshore’ tvrtki koji je potajno prenio prijateljima par tjedana prije nego što je osvojio predsjedničke izbore. Otkriveno je da je sudjelovao u širokoj mreži ‘offshore’ tvrtka u suvlasništvu sa svojim dugogodišnjim prijateljima Serhiyem i Borysom Sherifom – producentom i scenaristom – i Ivanom Balkanovom – glavnim direktom producentskog studija Kvartal 95. Oni su svi povezani s rodnim gradom Zelenskog u južnoj Ukrajini, Krivim Rihom. Nakon što je došao na vlast, Zelenski je postavio Balkanova kao šefa ukrajinske sigurnosne agencije SBU te Serhiya postavio za prvog pomoćnika predsjednika.

Prije nego li je postao predsjednik, Zelenski je prijavio dio svoje privatne imovine među kojima se nalaze automobili, imovina i tri ‘offshore’ tvrtki u suvlasništvu. No, Pandora dokumenti ukazuju na dodatnu ‘offshore’ imovinu koju nije otkrio.

Dokumenti pokazuju da je neposredno prije nego što je izabran, poklonio svoj udio u ključnoj ‘offshore’ tvrtki, Maltex Multicapital Corporation, registriran na Britanskim Djevičanskim otocima – svom poslovnom partneru, sadašnjem glavnom pomoćniku. Nepoznato je je li došlo do ikakve transakcije između Zelenskog i Serhiya. I, unatoč odustajanju od svojih dionica, dokumenti pokazuju da je ubrzo sklopljen dogovor prema kojem se nastavljaju isplaćivati dividende tvrtki koja pripada ženi ukrajinskog predsjednika – Olgi Zelenski.

Poziv s Donaldom Trumpom

Iliti, ukrajinsko-američki politički skandal koji je doveo do toga da Zastupnički dom SAD-a opozva predsjednika Donalda Trumpa u prosincu 2019. godine pod optužbom da je zloupotrijebio ovlasti i omeo rad Kongresa.

Anonimni zviždač, kasnije poznat kao agent CIA-je, izvijestio je da je u telefonskom razgovoru u srpnju 2019. godine Trump snažno implicirao Zelenskom da će odobriti 400 milijuna dolara sigurnosne pomoći Ukrajini samo ako on izvrši dva zahtjeva: da u svojoj zemlji potraži računalnog poslužitelja hakera koji su ukrali na tisuće provjerljivih e-mailova (koje je WikiLeaks kasnije objavio) te da istraži neutemeljene optužbe u vezi motiva Joe Bidena da pritisne ukrajinsku vladu 2015. da smijeni tadašnjeg glavnog državnog tužitelja Viktora Šokina.

Prema toj teoriji, Biden je – dok je bio potpredsjednik – poticao svrgavanje Šokina kako bi zaustavio istragu ukrajinske tvrtke prirodnim plinom Burisma Holdings Ltd., u čijem upravnom odboru je sjedio njegov sin, Hunter Biden. Nikada nisu pronađeni vjerodostojni dokazi o navodnom motivu Bidena niti ilegalnih radnji njegovog sina.

Nakon što je Zelenski izričito pristao istražiti navode vezane za Bidena – vidljivo u transkriptima telefonskog razgovora – Trump ga je pozvao u Bijelu kuću. Međutim, taj sastanak se nikada nije održao zbog neslaganja Trumpovog tima i ukrajinskih dužnosnika oko teksta objave koju je Zelenski trebao dati medijima oko tih slučajeva.

Početkom rujna 2019. godine, nakon što su mediji počeli izvještavati da je Trumpov razgovor sa Zelenskyjem bio svojevrsni „quid pro quo“ – konačno je puštena sigurnosna pomoć Ukrajini, koja je stavljena na čekanje još početkom srpnja. Navodno, sve do 1. rujna, kada su se Zelenski i Trump sastali uživo u Varšavi – ukrajinski predsjednik nije bio izričito obaviješten da pomoć Ukrajini ovisi o njegovoj najavi istraga e-mailova.