“Iako se sve više promatra kao kapital i roba – stan je temeljna ljudska potreba i pravo”, istaknuo je Mišo Krstičević (SDP), predsjednik saborskog Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo na tematskoj sjednici o priuštivom stanovanju. Dodaje kako prema međunarodnom pravu, siguran stan znači da čovjek ne mora brinuti da ćete biti deložiran ili da ga neće moći plaćati. To znači živjeti u skladu s kulturom i imati pristup odgovarajućim uslugama – biti blizu vrtića, škole i doma zdravlja, blizu posla i prijatelja.
Ovaj problem ne smije se predati na volje tržišta jer ono slabo mari za povredu prava. Naglašava kada se govori o krizi stanovanja i javnoj politici koja joj se sprema suprotstaviti, treba biti hrabar, ali i oprezan. Uz to upozorava i da je stanje stambene krize pravilo za radnike i siromašne. “Za obespravljene i ugnjetavane stanovanje je uvijek u krizi”, rekao je Krstičević.
Profesor s riječkih kulturalnih studija Toni Prug ističe dva glavna mehanizma kojima se danas stvara nejednakost u svijetu – privatno vlasništvo nad stanovanjem i financijski instrumenti. Tko može, investira, a tko ne može, ima sve manje. Ustvrdio je jedini odgovor na tu nejednakost – a to je oblik javnog stanovanja.
Goran Jelas, upravitelj Zadruge za etično financiranje i suosnivač europske zadruge za stanovanje MOBA, složio se da tržište nije sposobno za riješavanje problem stanovanja te dodaje “…treba povećati fond javnih stanova koji su izmaknuti iz tržišnih kretanja”.
“Bilo da se radi o javnim stanovima, bilo da se radi o komplementarnim modelima kao što su zadružno stanovanje koje zapravo kolektivno uključuje građane u rješavanje problema stanovanja”, rekao je i iznio osobno iskustvo života u zadružnom stanu u Nizozemskoj, gdje se plaćala renta 30 posto tržišne.
Problem priuštivog stanovanja zahvaća i srednji sloj
Upozorava da priuštivo stanovanje danas nije više problem samo ljudi ljudi koji rade za minimalnu plaću, nego je riječ o problemu koji sve više zahvaća i srednji sloj.
Iz SDP-a su priopćili kako je na okruglom stolu bio i tajnik iz Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Željko Uhlir, koji je prezentirao kako će Vlada RH ostvariti ciljeve priuštivog stanovanja, te pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter i drugi.
Arhitektica Iva Marčetić sa Sveučilišta Kassel ističe svoje ‘ugodno iznenađenje’ nacionalnim planom u kojem je pronašla mnogo novih informacija i analiza koje su se dugo čekale.
Istaknula je: “Država mora težiti tome da što više stanova i stambenih odnosa makne s tržišta. Treba raditi na Zakonu o najmu stanova – treba definirati najamne odnose, prvenstveno da su zaštićeni najmoprimci, ali i da je imovina najmodavaca isto zaštićena. To je ključni zakon bez kojeg ne možemo pristupiti ni razradi modela neprofitnog stanovanja, niti možemo zaista govoriti o tome da država sustavno proizvodi stanove za najam”.
Marčetić napominje da nije dovoljno samo razmišljati koliko će se stanova staviti u najam, nego tko i kako upravlja tim stanovima. “JLS su najveći upravljači stambenog fonda u RH, iako nisu dovoljno kapacitirani. Voljela bih vidjeti raspravu o tome”.
Urbanistica Tea Truta rekla je da je bitno na tu temu osvrnuti se i u sustavu prostornog planiranja. Naglašava važnost da naša naselja koje naziva stručno nekonsolidiranim, posjeduju minimum društvenog standarda – vrtiće, škole i slično. “Kvalitetno stanovanje ima sve te resurse na raspolaganju”.