Ne možemo bez nje
Otkazali smo vjenčanja i putovanja, ograničili proslave, prilagodili odgoj i obrazovanje ekranima, zatvorili teretane i ugostiteljske objekte, ali odlazak na kavu te ispijanje iste, u društvu najdražih, i dalje je ritual kojemu nijedna restrikcija nije stala na kraj.
Nije da je pokušaja manjkalo; prvo su se zatvorili ugostiteljski objekti pa su se druženja premjestila na kućne adrese, onda su se ograničila okupljanja u zatvorenim prostorima pa se ispanje kave preselilo na prazne terase omiljenih kafića, ili pred bilo koji aparat za kavu.
Kriteriji za kavu, ako smo ih uistinu ikad i imali, sad su potpuno pali, nije više važno je li s toplim ili hladnim mlijekom, sa šećerom ili bez, bitno je samo popiti kavu.
Snalažljivost ugostitelja na marginama zakona
Čak ni prvi nagovještaj ovogodišnje zime pa tako i snijega nije uspio odgoditi poslijepodevnu kavu kod mnogih. Šalovi, kape i rukavice zajedno s ugostiteljima i gostima hrabro su dočekali današnju minus temperaturu.
Dakako, taj ritual, nije ništa manje već i tračak nade za sve ugostitelje koji su spremni dočekali goste posluživajući “kavu za van”, postavljajući vanjske šankove i aparate za kavu. Neki su od njih, prepoznavši priliku, dodatno uredili prostor oko samog objekta kako bi boravak na zraku bio što ugodniji. Glazba, grijalice te lijepo ukrašeno javno parkiralište ili ulice ne čine terasu ugostiteljskog objekta već dobru volju građana, koji su svoju okolinu samo odlučili učiniti ljepšom (čitaj: terasu smo premjestili na javni prostor).
Kako je kava stekla imunitet?
Zašto kad je kava u pitanju nije važno koliko znamenki ima dnevni broj zaraženih koronom ? Kako to da se ritualom ispijanja kave skoro pa poništava propisanih dva metra socijalne distance, kojih se (kao) pridržavamo već skoro godinu dana. Zašto kava ne trpi restrikcije?
Odgovore na ta pitanja potražili smo kod studenata sociologije na Fakultetu hrvatskih studija:
“Odgovor je u socijalnoj interakciji. Sam čin ispijanje kave sporedan je, iako i on sam po sebi nosi zadovoljstvo. Ljudima služi kao ispušni ventil u stresnim situacijama; naći se s nekim na kavi ili samo chillat’ u kafiću – ima nešto smirujuće u tome, vraća ti zen na neki način” – Ante, 23
“Mnogi vole strukturu, više od ičega, uključujući naravno i stabilnost iste, a ispijanje kave pred dućanom drži ih u uvjerenju da još uvijek imaju kontrolu na neki način.” – Radimir, 23
“Svi znaju da se izrazom “Kad ćemo na kavu?” uopće ne misli na sami čin ispijanja kave, jer budimo realni, kava nije toliko ni ukusna koliko se pravimo da jest! Ritual ispijanja kave služi tome da budemo viđeni, pokažemo svoje nove odjevne kombinacije koje smo jučer kupili u Zari, podijelimo pokoji trač i okinemo sliku za Instagram ispod koje piše #coffeetime. No dobro, ponekad odemo na kavu da stvarno saznamo što ima novo kod naših prijatelja!” – Sofija, 25
“Ispijanje kave sastavni je dio hrvatske kulture i usuđujem se reći kako sama kava nije toliko bitna koliko i sve ono što ona donosi: uživanje, druženje s dragim ljudima te razlog za odmor i predah. Dakako, trač partije i odlazak na kavu sa ciljem da se, narodno rečeno, vidi i bude viđen također je motiv za odlazak na kavu pa se može reći da kava i jednostavno povezuje ljude. Ni COVID-19 nije spriječio okupljanja ljudi jer je to uvriježeno ponašanje, odnosno navika. Iako stajanje na zimi s kavicom u ruci ne može zamijeniti staro ispijanje kave u kafićima i na terasama, ono predstavlja alternativu uobičajenom načinu, no i dalje uključuje druženje s prijateljima i obitelji. Međutim, iskreno se nadam da ćemo gradske klupice i trgove uskoro moći zamijeniti ugodnim barskim stolcima i foteljama kao i terasama.” – Bruna, 21
“Mislim da je kod nas ispijanje kave više od ispijanja kave! To je vrsta socijalizacije, nekima odmor, a nekima način života. Ispijanje kave za mene osobno znači vođenje kvalitetnog razgovora i često bijeg od realnosti. Osim toga, neke od najboljih prijatelja upoznala sam upravo u kafićima na jutarnjem ispijanju kave! – Danijela, 21
“…učinci potresa i korone povećali su ljudima potrebu za bliskošću i “jadanjem” uz, naravno, šalicu kave…” – Eugen, 21
“Mislim da nije stvar u ispijanju kave jer i kad kažemo “Idemo na kavu” na kraju pijemo čaj, sok, pivu ili nešto deseto. Kod nas je taj ritual toliko jak jer kafići predstavljaju mjesto između posla i kuće, mjesto gdje se možeš doći odmoriti i, na kraju krajeva, ispričati s prijateljima. Također, primjetila sam i kako se ljudi masovno okupljaju ispred kafića (čak su mnogi vlasnici i ostavili stolice vani, možda slučajno, a možda i ne) i pričaju, kako mi je jedan prijatelj rekao: “o životu“. Nisam sigurna je li to posebno druženje usko povezano samo s kafićima, budući da sam vidjela kako se ljudi okupljaju i na plažama i parkovima, ali vjerujem da je to stvarno pa čak i neobjašnjivi fenomen koji dodatno potvrđuje da smo uistinu društvena bića i da nam je potrebno biti u kontaktu s drugim ljudima te se osjećati dijelom društva, pogotovo u ovoj situaciji.” – Runa, 21
Kava mnogima označava početak i kraj, primjerice kavu pijemo kad počinjemo učiti, a kad završimo s učenjem također popijemo kavu.” – Robert, 23
Na kraju, ostaje nam samo zaključiti kako u životu možda ipak ne moramo ništa, osim popiti šalicu kave.
Comments are closed.