Palikuća na Zagreb Film Festivalu

Radnja prati mladu ženu Jagodu koja se boji izlaska iz svoje zone komfora i bori se sama sa sobom da u tome uspije. Mjesto radnje je njezin stan, a kamera je pozicionirana u hodniku stana u smjeru glavnih ulaznih vrata, ili u Jagodinom slučaju, izlaznih vrata. Iako je Jagoda mlada žena, interijer njezinog stana je poprilično starinski, kao i njezin odabir odjeće. Kroz cijeli film se priprema izaći iz stana, a u stopu je prati njezina mačka. Nakon što je više puta u jakni bila spremna za izlazak iz stana, skinula bi jaknu pa nahranila mačku, obrisala prašinu, sušila rubljei prskala biljke i tako odugovlačila izlazak iz stana. Kako se film bliži kraju, Jagoda ima sve veće ispade bijesa i time naglašava svoje nezadovoljstvo sa sobom. Takvi događaji vode nas do kulminacije filma kada Jagoda zapali svoju kuhinju kako bi se natjerala izaći iz stana, no na samom izlasku shvaća da je zaboravila ključ u stanu i ne može više ući u svoj dom i spasiti mačku. Statična pozicija kamere metaforično nam prikazuje Jagodino psihičko stanje, a film je bez dijaloga već su vanjski zvukovi pojačani što Jagodi stvara veliki nemir. Pozicija kamere mijenja se samo u trenutku kada Jagoda stoji ispred stana i pokušava provaliti u svoj zaključan stan te tada gledatelj ima s unutarnje strane vrata kroz špijunku na vratima. Posljednja scena vraća nas u hodnik stana gdje Jagoda ponovno stoji i odlučuje ponovno ostati u svojoj rutini. Film iznimno dobro prikazuje strahove i fobije novih generacija, anksioznost i nelagodu, te borbu za izlazak iz svoje zone komfora.