Nekadašnji neboder Vjesnika u Zagrebu, prepoznatljiv orijentir uz Slavonsku aveniju i simbol moći tiskanih medija, nalazi se pred rušenjem. Nakon strašnog požara koji je zahvatio kompleks u studenom 2025., grad i država svrstali su rušenje kao jedino realno rješenje za taj objekt čija je konstrukcija teško oštećena. Danas nam je poznat plan rušenja Vjesnika.
Kompleks Vjesnika izgrađen je 1972. kao sjedište jedne od najpoznatijih novinskih kuća u zemlji, a godinama je bio dio urbanog identiteta Zagreba. Njegov neboder visok 16 katova mijenjao je vizuru grada i bio mjesto gdje su nastajale naslovnice koje su oblikovale povijest društva. Međutim, požar koji je zahvatio objekt učinio je njegovu konstrukciju nesigurnom, a statičari su potvrdili da zgradi nema spasa.
Plan rušenja Vjesnika:
Stručnjaci iz Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo jasno su istaknuli ozbiljnost situacije. Dipl. ing. građevine Mario Todorić objasnio je da je konstrukcija nebodera nakon požara pretrpjela dramatična oštećenja:
“Stanje nebodera je kritično. Odluku o uklanjanju Vjesnika nismo donijeli olako… Beton i armatura izgubili su velika svojstva. Naša preporuka je da je stanje pred kolapsom, te se mora ukloniti.”
Takvi nalazi doveli su do zaključka da zgradu treba ukloniti čim prije, ne samo radi estetskog pitanja, nego zbog sigurnosnih rizika za okolnu infrastrukturu i prometnicu.
Ministar graditeljstva, Branko Bačić, također je komentirao proces odlučivanja o načinu rušenja:
“Još se razmatra hoće li se neboder ukloniti miniranjem ili mehaničkim putem… ali preliminarne analize ukazuju na ozbiljnu štetu koja ga čini neprikladnim za obnovu.”
Pitanje metode rušenja jedan je od glavnih tehničkih izazova. Iako službena odluka još nije donesena, miniranje je najčešće spominjano rješenje. Prema procjenama profesora Marija Dobrilovića s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, rušenje bi se izvelo pomoću samo nekoliko stotina kilograma eksploziva:
“Za miniranje govorimo o nekoliko stotina kilograma eksploziva, ne tona… kolaps projekta trajao bi samo nekoliko desetaka sekundi.”
Dobrilović također ističe da bi se objekat planirao rušiti prema zapadu i Savskoj cesti, uz pažljivo planiranje smjera pada i zaštitu okolnih struktura. Planiran je opsežan pripremni rad: bušenje stotina bušotina u zgradi za postavljanje eksploziva, zatim zaštita okolnih objekata i regulacija prometa. Stručnjaci naglašavaju da mora biti osiguran perimetar zaštite, a razgovara se i o privremenom iseljavanju ljudi iz najbližih stanova u trenutku detonacije. Neboder Vjesnika nalazi se na vrlo prometnoj lokaciji, što bi moglo predstavljati problem tijekom rušenja.
Sigurnosna pitanja temelj su svake odluke, ne samo zbog same eksplozije, nego i zbog mogućih posljedica na okolne građevine i prometnu infrastrukturu. Uslijed oštećenja, statičari upozoravaju da bi neboder mogao “nepredvidivo” reagirati čak i pod utjecajem jakog vjetra ili potresa, što bi samo dodatno opravdalo potrebu za kontroliranim uklanjanjem.
No, rušenje kao proces nije samo tehničko pitanje. Za mnoge Zagrepčane i bivše zaposlenike Vjesnik predstavlja emocionalnu i kulturnu vrijednost, koja nadilazi samu fizičku konstrukciju. Novinari, urednici i ostali koji su radili u kompleksu stvarali su sadržaj koji je ostavio dubok trag na medijsku scenu. Nestanak Vjesnika označava kraj jedne epohe, a sjećanja na njega ostat će zabilježena u pričama onih koji su kroz desetljeća bili dio tog okruženja.
S druge strane, gradske vlasti vide u rušenju priliku za urbanu revitalizaciju. Prostor uz Slavonsku aveniju i Savsku cestu strateški je važan za budući razvoj grada, pa se očekuje da novi projekt bude usmjeren ka modernim poslovnim i stambenim prostorima, možda i javnim funkcijama. Ta vizija, međutim, još mora proći fazu urbanističkog planiranja i javnih rasprava.
Kad strojevi ili detonacije označe početak uklanjanja Vjesnika, Zagreb će izgubiti jedan od svojih prepoznatljivih gradskih simbola. Ipak, ono što će se graditi na tom mjestu pitanje je koje tek treba dobiti svoj odgovor. Rušenje Vjesnika nije samo uklanjanje betona i čelika, već nova stranica u priči o urbanom razvoju Zagreba, koja će odrediti kako grad gleda na svoju povijest i budućnost.