Podvodni ribolov je jedan od najopasniji,ali u isto vrijeme jedan od opuštajućih i smirujućih sportova. Ronilac zadržava svoj dah i zaranja u velike dubine tražeći ribu. Roneći sve dublje pritisak tlaka je sve veći, osjećate kako vas pritišće, sve je manje kisika i sve je mračnije i hladnije. A vi strpljivo tražite ribu i promatrate morsku okolinu. Stapate se s dnom, grebenima, koraljima kako bi zavarali metu. Može proći po minutu, dvije sve ovisi o mogućnostima ronioca. Mir koji vlada glavom dovodi ga do potpune tjelesne opuštenosti. Osjećaj ne misliti na ništa i opustiti se je umijeće koji mnogi, pogotovo u današnjem svijetu, žele dosegnuti. Oni to dostižu uz predivnu okolinu kojoj nema kraja, koja je nepoznata. Kroz nju plivate. Samo ste more i vi. Poštovanje prema moru širi se vašim tijelom, uviđate njegovu moć i beskrajnost. Kako je naš sugovornik rekao obuzme vas predivan osjećaj, doživite bestežinsko stanje. Antonio Buratović (46) jedan od najboljih ronioca podvodnog ribolova. Osvojio je srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu, dva puta odnio titulu Hrvatskog prvaka i još mnogo nagrada.
Kako biste opisali podvodni ribolov osobama koje o njemu ne znaju puno? Što vas je privuklo tom sportu?
Idealan spoj avanture i tjelovježbe. Ljudi koji vole prirodu, izazove, a žele raditi nešto zdravo, jačati svoje tijelo, podvodni ribolov je idealan sport. Započeo sam kao mali, vrlo rano sam naučio plivati s 3,4 godine. Ubrzo sam počeo i koristiti masku, svidjelo mi se što vidim ispod mora. Pogotovo ribe. Vuklo me i onda sam imao sreću. Moja majka je iz mjesta Milne na Hvaru, ljeti bi dolazili momci koji su lovili s lukom i strijelom. Uz njih sam započeo, onda nastavio harpunom, kasnije s puškom i tako se razvijao u tehnici.
Koje su ključne vještine potrebne za uspješno natjecanje u podvodnom ribolovu i koju vrstu riba najčešće lovite?
Ključna vještina za baviti se podvodnim ribolovom je fizička sprema. Bitna je da se može izdržati više od dana, kao naprimjer za državno natjecanje. Znati dobro unaprijed pripremiti teren, naći pozicije na koje ići, brzo se znati prilagoditi u slučaju da drugi lovac bude na istoj lokaciji. Za sve to treba iskustvo. Vrste koje lovim su kirnja, šarga, kavala, na nekima terenima i zubatac.
Kako se pripremate za natjecanje? Postoje li određene strategije ili tehnike koje koristite pri ribolovu?
Priprema je pregled terena, bar tri, četiri dana po zoni natjecanja. Velika je važnost tko je barkarijol (vozač broda koji je upoznat s ribolovom). Nemam fizičke pripreme jer smatram najboljom pripremom biti što više dana u moru. Na kopnu to možete možda nadoknaditi s biciklom. Strategije i tehnike su prilagođavanje uvjetima u moru i što bolje proći teren bez obzira na dubinu. Lovim većinom u rupama. Kad sam manje spreman osjetim grčeve u nogama, ne mogu se opustiti kad sam umoran, treba mi više vremena da mi se srce smiri. Tako da je veoma važno za natjecanje odmor prije ronjenja.
Kakav je osjećaj biti pod vodom i loviti ribu? Možete li opisati tu atmosferu?
Najbolji osjećaj kod podvodnog ribolova je boraviti u prirodi. I kad ništa ne ulovim opet sam sretan jer za mene je to najbolji mogući osjećaj, biti pod morem.
“Legnem na tlo i promatram svijet oko sebe i tišinu koja me okružuje.”
Kakav je ekološki utjecaj podvodnog ribolova i kako se može prakticirati na održiv način?
Podvodni ribolov je selektivan. Biraš ribu koju ćeš loviti. Sam po sebi nije toliko opasan za živi svijet pod morem. Gdje se često prakticira vidi se manja količina ribe, ali dobro je to što riba brzo uči. Riba koja je ulovljena, a oko nje su bile druge ribe brzo shvate da ne trebaju ući pod nekakav kamen ili se približiti roniocu. Izgube se u dubinu, nestanu i nemaš pojma gdje su.
Kakav je osjećaj biti dio podvodne ekipe ili zajednice? Koliko je važna podrška i suradnja s drugim roniocima?
Super je! Volim pričati o ronjenju, slušati o iskustvima, uvijek nešto saznaš bilo to pozicija ili neki novi način lova ili spearfishinga.
“Podrška je jako bitna pogotovo kad si mlad i nisi siguran koliko si dobar. Nemaš možda opremu ili brod i onda starije kolege uvijek pomognu.”
Osvojili ste srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu 2010. u Malom Lošinju, dva puta ste odnijeli naslov prvaka Hrvatske, bili ste srebrni i brončani, dvaput ste osvojili Ligu prvaka u Grčkoj i bili pobjednik Otvorenog prvenstva Južne Afrike. Koja su Vam postignuća donijela najveće zadovoljstvo ili ispunjenje, uzimajući u obzir dosadašnje uspjehe?
Prvo mjesto na pojedinačnom državnom prvenstvu 2010. godine sam stvarno priželjkivao. Iako su drugi bili dosta dobri kao Daniel Gospić, Boris Reinić, Đani Uhač. I na istom natjecanju druge godine osvojio sam srebrno mjesto. Draga mi je 2005. godina kada sam na Ligi prvaka osvojio prvo mjesto. Održavala se u Grčkoj. To je bio baš moj lov. Lovila se kirnja i naletjeli smo na gofove. Znao sam kako ih uloviti. Prvi sam skočio na poziciju u dubini od 28 metara, oko mene su bili jata gofova. Ulovio sam jednoga i ostavio ga na strijeli da pliva, kolege iz broda su držali pušku dok sam u to vrijem ulovio još dva. Da smo ga odmah digli ne bi više bilo nijednog ulova.
Imate li neku posebnu anegdotu ili iskustvo s natjecanja koje biste podijelili s publikom kako bi bolje shvatila ovaj sport.
Dobra anegdota je bila 2006. godine na pojedinačno državnom prvenstvu u Braču. Natjecatelji pričaju tko je što našao, kad je završio pregled terena, ali nitko neće ništa točno reći. Reinić i ja smo shvatili da imamo istu startnu poziciju. Pitao sam ga koliko brzo vozi gliser, odgovorio mi je 30 čvorova, a moj je brod vozio maksimum 28 čvorova. Imao sam na brodu rezervnu propelu koja je bila brža, ali nije mogla dobro gliseravati s velikim teretom. Već je bila noć. Kad sam se bacio u more s lampom promijeniti propeleru i staviti bolju. Iz broda izvadio višak jastuka, sidra i ograde sam odvidao. Uspio sam doći prije njega na poziciju. Na kraju sam saznao da njegov brod nije ni išao toliko čvorava nego me je htio odvratiti od pozicije.
“Što je sve čovijek spreman učinit za bolji rezultat”, Ispričao je kroz smijeh.
Kako podvodni ribolov utječe na vaše mentalno zdravlje, posebno u kontekstu opuštanja, koncentracije te kako vidite njegovu povezanost s očuvanjem mentalnog zdravlja?
Bitno mi je mentalno zdravlje i veoma dobro ronjenje utječe na mene. Kada sam loše volje ili nisam naspavan, a idem na podvodni ribolov kao da sam drugi čovjek. Dobijem neku snagu, dobro se osjećam. Budem jako iscrpljen, ali ugodno iscrpljen. Nije mi krivo što sam toliko umoran jer se kasnije osjećam opušteno, uljepša mi dan.
“Najbolje provedeno vrijeme mi je pod morem i da ne ulovim ništa. Sati u moru, ambijent, ronjenje pogotovo od kad sam počeo ići na veće dubine ispunjavaju mi dušu. Otvorilo mi je novu dimenziju, više uživam u svemu.”
Iako je jedan od vodećih ronioca opasnosti se i dalje mogu dogoditi. Dolazi i do manjih poteškoća, ali i do nekih većih opasnosti. Veći rizici se događaju u većim dubinama gdje je kvalitetnija riba. Ribolovci onda love tako što se sakriju iza nekih stijena i čekaju da se riba približi. I naravno puno se zraka troši. Ne nastaje problem u dubinama zbog pritiska tlaka nego pri izronu. Kada se tlak i zrak smanjuju. Ronilac tada gubi svijest i more ulazi u usta, a potom u pluća. Osoba počinje tonuti i za nekoliko minuta nastupa smrt. Najžalosnije što se događa par metara prije izrona i najčešće roniocima koji su duže u sportu. Naglašava se važnost ronjenja u paru, bilo da je drugi u gliseru ili i on roni. Nikako ne sam iako ni u paru nije zagarantirana sigurnost. Ekstreman sport sa svojim predivnim blagodatima i velikim rizicima. Svjestan sporta i mora treba ulaziti u taj svijet. Okružen stručnjacima i dobrim kolegama i podrškom stvaraju se izvrsni rezultati i to postaje stil života.
Comments are closed.