Poetski tren jedinstveni je virtualni izlog suvremene poezije koji ćete odmah zavoljeti čak i ako niste ljubitelj poezije. Naime, riječ je o kolekciji jedinstvenih umjetničkih videoradova u kojima su spojeni vrhunska govorna interpretacija poezije, originalna glazba i likovni radovi ili umjetničke fotografije uglavnom hrvatskih umjetnika. Videoradovi, tzv. poetski trenovi, smješteni su na YouTube kanalu Poetski tren s otvorenim pristupom. Sada ih je oko 150 pa je Poetski tren prava umjetnička zbirka u kojoj će svatko pronaći nešto za svoj ukus. Autorica projekta je Gordana Kovačić s kojom sam razgovarala o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Poetskog trena.
Upravo je završila manifestacija “Mjesec hrvatske knjige” koja nas svake godine od 15. listopada do 15. studenog podsjeća na iznimnu važnost knjige i čitanja. Po odjavnim špicama poetskih trenova objavljivanih u posljednjih mjesec dana zaključila sam da se i Poetski tren pridružio ovoj manifestaciji.
Da, to je sada već treća godina kako Poetski tren to čini uvijek u suradnji s Hrvatskim društvom pisaca i uz potporu Grada Zagreba, a ove godine i Ministarstva kulture i medija. Cilj programa je da podsjećamo na važnost čitanja knjiga poezije i da poetskim trenovima nastalim prema pjesmama iz odabranih novih knjiga poezije hrvatskih autora pobudimo interes baš za te knjige poezije, a onda kada se zainteresirani slušatelj i gledatelj već nađe na kanalu Poetski tren, nadamo se da će ga privući i naslovne slike drugih videoradova s poezijom drugih autora. YouTube kanal Poetski tren sada zbilja ima finu kolekciju radova raznih autora i umjetnika koju vrijedi pregledati.
A koja je preporuka Poetskog trena u „Mjesecu hrvatske knjige“?
To su četiri autora, odnosno četiri nove knjige poezije Tatjane Gromače, Dinka Telećana, Irene Matijašević i Marka Tomaša, sve jedna bolja od druge. Osim multimedijalne obrade po jedne pjesme svakog autora objavljene na YouTube kanalu Poetskog trena, preporučila bih i Facebook stranicu Poetskog trena.
A što sve pratitelji i čitatelji mogu pronaći na Facebook stranici Poetskog trena?
Na Facebook stranici, zaljubljenici u poeziju, ili oni koji će to tek postati, mogu iz tih novih izdanja pročitati po još koju pjesmu, dakle, zaviriti u knjigu. Facebook služi ne samo za najavu upravo objavljenog novog poetskog trena nego i za druge objave vezane za poeziju, no i za vizualnu umjetnost kao što su naprimjer izložbe likovnih umjetnika i umjetničkih fotografa koji su svojim radovima oplemenili stihove naših autora na način da su dopustili korištenje svojih radova u izradi poetskih trenova. Mnogo ih je i raznih generacija. Stjepan Junaković, Vatroslav Kuliš, Aleksandar Bezinović, Maja Strgar Kurečić, Jasenko Rasol, Damir Stojnić, Sebastijan Dračić, Ana Sladetić, Agata Lučić, Maja Gjajić, Predrag Todorović, Radovan Kunić, Ivona Jurić, Max Juhasz, Zoran Kolarić i mnogi, mnogi drugi. Dakle, mnogo izložbi u Poetskom trenu.
Kako je došlo do te ideje? I uopće, kako je došlo do pokretanja Poetskog trena?
Uf, priča je nevjerojatna. Sad kad se sjetim samih početaka, teško mi je vjerovati da je stvar opstala i da se ovako lijepo razvila. A sve je počelo u proljeće 2020. u lockdownu kad se društveni život u fizičkoj stvarnosti preko noći ugasio. Mislim da nikada do tada nismo više buljili u ekrane, tražili komunikaciju, čeznuli za njom… Kad kažem komunikacija, mislim široko, dakle i na komunikaciju s kulturom, umjetnošću… I meni je to jako nedostajalo pa sam odlučila uspostaviti komunikaciju poezijom. Snimila sam govorenje jedne pjesme Monike Herceg, podložila je lijepom glazbom, a da bih taj poetski moment podijelila s javnošću, a to su ponajprije bili moji prijatelji, morala sam ga uobličiti u video jer htjela sam da bude na YouTubeu svima dostupan. Prijatelj mi je u tome pomogao. Napravili smo jednostavan video s crnobijelom fotografijom iz javne domene. Ideja da u njemu u Noći knjige, 23. travnja te 2020. godine uživaju moji prijatelji, nadišla je moja očekivanja. Jer prijatelji su taj video podijelili sa svojim prijateljima. I tako je počela jedna lijepa priča. Za 2-3 dana ljudi su me pitali „Hej, kad će novi video?“, „Što je sljedeće?“…i evo gdje je to do danas dovelo: 151 videorad, ali ne više s postojećom glazbom i fotografijama iz javne domene kao na samom početku nego uz originalnu glazbu naših autora i fantastične, postojeće radove naših slikara i fotografa.
I to je to što Poetski tren čini originalnim. Možeš uživati u slušanju poezije i odlične glazbe specijalno skladane baš za taj video, a istovremeno bez odlaska u galerijski prostor možeš uživati u likovnim izložbama na ekranu mobitela ili računala.
Da, to je ideja – umjetnost svima, svugdje, u svakom tretnutku. U pandemiji koronavirusa, i nakon nje.
A koliko je vremena potrebno za realizaciju jednog poetskog trena?
Uff, za jednu tako kratku formu, video koji traje 2-3 minute potrebno je, vjerovali ili ne, mnogo, mnogo sati, dana i dana pripreme i rada, uključujući i svu potrebnu komunikaciju s autorima. Pjesmu treba najprije odabrati pa snimiti njenu govornu izvedbu, pa razmisliti kakva bi glazba uz to pasala i kontaktirati glazbenika koji glazbom priča tu priču, pa s njim porazgovarati o pjesmi da čovjek dobije ideju u kojem smjeru da ide. A onda najteži dio – traženje adekvatnog likovnog materijala koji će se uklopiti u to, podvući sve to, upotpuniti cijelu priču, a da bude u vodoravnom formatu, jer takav je format videa. Taj detalj stvara baš veliko ograničenje jer praktički ne mogu uključiti radove u vertikalnom formatu budući da bi se njihovim rezanjem narušio smisao djela i kompozicija. Uglavnom, jedan se video radi vrlo dugo.
Zbog tolikog angažmana pretpostavljam da vam Poetski tren mnogo znači.
Svakako. Znači mi sve više i više. Budući da Poetski tren neprekinuto djeluje već četvrtu godinu, da je okupio već toliko mnogo autora i umjetnika, da ima svoju publiku koja se lagano, ali stalno povećava, u meni se rodila i odgovornost da ga ništa ne smije ugroziti. Bila bi to velika šteta. Poetski tren baš napreduje prema dugoročnom cilju stvaranja kataloga suvremenog hrvatskog pjesništva u kojem će biti zastupljeni svi suvremeni autori. Vrlo je ambiciozno reći „svi“, ali razumijete što hoću reći. Imam još ideja s tim u vezi, i uopće s projektom, ali one iziskuju mnogo rada, brige i angažmana, dakle, radnike koje bi trebalo honorirati jer tako ozbiljan projekt doista teško može dugoročno funkcionirati samo na bazi entuzijazma i dobre volje.
Slažem se. Umjetnici i radnici u kulturi također su radnici. A bilo je poetskih trenova i na televiziji. Baš nedavno u emisiji Dobro jutro, Hrvatska!
Da, ponekad prigodno budu i na televiziji, na 1. ili 3. programu HTV-a. Eto, to su sve lijepi pokazatelji da za poeziju ima prostora i interesa. Pa evo, na ovogodišnjim 32. Danima hrvatskog filma bio je prikazan jedan poetski tren napravljen u formi kratkometražnog filma „James Bond jest i nije bio u pravu“ u režiji Tomislava Šobana, a na stihove slovenske pjesnikinje Anje Zag Golob. Divno je gdje sve poezija može ući, a kako i ne bi jer poezija je život!
A kako vidite budućnost Poetskog trena?
Nadam se potpori Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija temeljem javnih natječaja, ali i drugih ustanova. Samo tako Poetski tren može nastaviti rasti. Iskoristila bih priliku istaknuti emitiranje poetskih trenova na radiju, i to na čak dvije postaje, obje ih emitiraju nedjeljom navečer. To su Radio Labin i Radio Sljeme! A sve to dobro zvuči zahvaljujući odličnim zvučnim, glazbenim kreacijama za koje su zaslužni Bojan Z, Maro Market, Miro Kadoić, Miron Hauser, Mario Igrec, Saša Nestorović, Adrian Oproiu, Carlo Zdenko Tolj, Dražen Franolić…sve sjajni glazbenici.
Nadam se da će Poetski tren nastaviti uspješno djelovati i da će ga otkrivati sve više i više ljudi. Ja sam se odavno pretplatila na kanal, a to preporučujem svima koji vole pjesništvo i umjetnost. Hvala na razgovoru!
Hvala i vama na iskazanom interesu.
Comments are closed.