
Rasprave u Hrvatskom saboru krajem 2025. i početkom 2026. godine ponovno su pokazale koliko je domaća politička scena polarizirana. Povod najnovijim sukobima bilo je donošenje državnog proračuna, ali se rasprava vrlo brzo proširila i na pitanja političke odgovornosti, etičkih standarda i povjerenja građana u institucije. Umjesto da se fokus zadrži isključivo na ekonomskim mjerama i planovima, saborske rasprave sve su se više pretvarale u sukobe oko moralne vjerodostojnosti političkih aktera.
Vladajuća većina proračun za 2026. godinu predstavlja kao stabilan i socijalno osjetljiv dokument koji osigurava kontinuitet gospodarskog rasta i zaštitu građana od vanjskih kriza. S druge strane, oporba upozorava da brojke ne odražavaju stvarno stanje na terenu, osobito kada je riječ o rastu cijena, dostupnosti stanovanja i nesigurnosti na tržištu rada. Ovakav sukob argumenata ne bi bio neuobičajen u parlamentarnom sustavu da nije dodatno opterećen nizom političkih afera i kontroverzi koje su obilježile rad Sabora.
Posebnu pozornost javnosti izazvale su rasprave o političkoj odgovornosti pojedinih zastupnika i dužnosnika koji su, unatoč prethodnim incidentima ili optužbama, nastavili obnašati svoje funkcije uz podršku vladajuće većine. Oporba je takvu praksu protumačila kao poruku da politička moć ima prednost pred odgovornošću, čime se dodatno narušava povjerenje građana u politički sustav. Jedan oporbeni zastupnik tijekom saborske rasprave izjavio je: „Ne možemo govoriti o odgovornoj politici ako se ponašanje, koje bi u svakom drugom poslu bilo sankcionirano, u politici tolerira i nagrađuje.“
Ovakve izjave nailaze na snažan odjek u javnosti jer se velik dio građana već dulje vrijeme osjeća udaljeno od političkih institucija. Umjesto rasprave o dugoročnim rješenjima, dojam je da se politički sukobi sve češće svode na međusobna optuživanja i obranu stranačkih interesa. Time se dodatno produbljuje podjela između vladajućih i oporbe, ali i između politike i građana.



Za mlade i studente, ovakva politička klima ima poseban značaj. Rasprave o proračunu i odgovornosti nisu samo pitanje političke kulture, već izravno utječu na obrazovanje, zapošljavanje i kvalitetu života. Kada se političke institucije percipiraju kao mjesto sukoba bez stvarnih posljedica, raste apatija i osjećaj da sudjelovanje u političkom procesu nema smisla.
Zaključno, aktualni sukobi u Saboru oko proračuna i političkih standarda pokazuju da problem nije samo u različitim političkim stavovima, već i u načinu na koji se politika provodi. Ako se politička odgovornost nastavi relativizirati, a institucionalne rasprave pretvarati u ideološke obračune, teško je očekivati obnovu povjerenja građana. Upravo zato ovakve rasprave nadilaze dnevnu politiku i postaju test zrelosti demokratskog sustava u Hrvatskoj.