Unutra scena ista, na svakom koraku ljudi su susretali svoje stare prijatelje za koje nisu ni znali da dolaze na koncert što i dalje potvrđuje činjenicu koliko je naša underground scena mala. Zajedno s curom sam ostavio jaknu u garderobi, naručio piće i zaputio se naći što bolje mjesto jer sam znao da će ubrzo ovo mjesto postati sauna. Bend je s nastupom kasnio 30ak minuta, pretpostavljam zbog toga što se unutar Kseta ne smije pušiti pa je većina iskoristila trenutak i ostala vani kako bi zapalila i tu zadnju cigaretu dok nebi čuli da je bend izašao na pozornicu. Prvo je izašao bend bez frontmena, poznatijim pod umjetničkim imenom Hiljson Mandela, koji je jammao oko 5 minuta. Kada su završili sa psihodeličnim uvodom, publika se derala “Hilje, Hilje, Hilje…” nakon čega je i Hilje sa svojim saksofonom izašao pred nas na binu i poželio nam dobar provod.
Otvorili su s pjesmom Dan D nakon čega su uslijedile i ostale pjesme s jedinog albuma. Publika je bila očarana Hiljinim sviranjem saksofona, a ja sveukupnim zvukom. Ovo je stvarno jedan od boljih soundova koji sam čuo u Ksetu, a složio ga je Domink Kisić. Najviše sam se iznenadio koliko je dobro to što kada su svirali i neke stare pjesme koje nisu bile na albumu, ili nove koje zaista nitko ne zna, riječi su se čule kristalno čisto. Pri sredini koncerta, nakon već odslušanih Slonova, Lepinja nije prazna i Rege krenuo je klasični pogo ples, a bend je pripremio i neke nove pjesme koje će se, kako kaže Hilje, naći na sljedećem albumu.