Prazna Lepinja i Kset disali kao jedno!

Da postoji još uvijek relevantna underground rock scena pokazala nam je to sinoć Prazna Lepinja koja je u hladnoj noći s 11. na 12. prosinca održala svoj povratnički koncert u kultnom klubu Kset i opravdala razlog rasprodana tri koncerta za redom. 

Sve je počelo otvaranjem kluba u 20:00 sati. Ljudi su se lagano počeli skupljati već oko 20:30 ispijajući kojekakve žestice nebi li ih to ugrijalo prije nego li uđu u u klub. Atmosfera je bila uobičajena – zezancija, priča i smijeh kao i prije svakog koncerta. Iako, tu noć se osjećala doza nostalgije i uzbuđenja s obzirom da je bend prestao s radom prije više od 7 godina. Na ulazu su bili mladić i djevojka koji su kontrolirali pridržavaju li se svi epidemioloških mjera, odnosno imaju li svi polaznici važeće COVID potvrde. Kolona je počela ulaziti u klub već oko 20:50 pošto je bend trebao krenuti svirati u 21:00. Ispijajući zadnju kap domaćeg višnjevca koji me držao ugrijanim, i ja sam se zaputio u tople odaje Kseta.

Foto: Marin Lugović

Unutra scena ista, na svakom koraku ljudi su susretali svoje stare prijatelje za koje nisu ni znali da dolaze na koncert što i dalje potvrđuje činjenicu koliko je naša underground scena mala. Zajedno s curom sam ostavio jaknu u garderobi, naručio piće i zaputio se naći što bolje mjesto jer sam znao da će ubrzo ovo mjesto postati sauna. Bend je s nastupom kasnio 30ak minuta, pretpostavljam zbog toga što se unutar Kseta ne smije pušiti pa je većina iskoristila trenutak i ostala vani kako bi zapalila i tu zadnju cigaretu dok nebi čuli da je bend izašao na pozornicu. Prvo je izašao bend bez frontmena, poznatijim pod umjetničkim imenom Hiljson Mandela, koji je jammao oko 5 minuta. Kada su završili sa psihodeličnim uvodom, publika se derala “Hilje, Hilje, Hilje…” nakon čega je i Hilje sa svojim saksofonom izašao pred nas na binu i poželio nam dobar provod.

Otvorili su s pjesmom Dan D nakon čega su uslijedile i ostale pjesme s jedinog albuma. Publika je bila očarana Hiljinim sviranjem saksofona, a ja sveukupnim zvukom. Ovo je stvarno jedan od boljih soundova koji sam čuo u Ksetu, a složio ga je Domink Kisić. Najviše sam se iznenadio koliko je dobro to što kada su svirali i neke stare pjesme koje nisu bile na albumu, ili nove koje zaista nitko ne zna, riječi su se čule kristalno čisto.  Pri sredini koncerta, nakon već odslušanih Slonova, Lepinja nije prazna Rege krenuo je klasični pogo ples, a bend je pripremio i neke nove pjesme koje će se, kako kaže Hilje, naći na sljedećem albumu.

Foto: Marin Lugović

Koncert se bližio kraju, a ekipa je bila sve luđa i htjela sve više. U zraku se baš osjetilo da su došli zbog glazbe i glazbe same, a ne zato jer je u tom trenutku Prazna Lepinja bila “hype”. Klub se lagano pretvarao u saunu zbog poganja, a kisika je bilo sve manje, no to nije sprječilo ljude da nastave dalje plesat i guštat istim tempom. Bez obzira koliko bili znojni, umorni i iscrpljeni, i dalje su nastavljali pjevati iz petnih žila.

Među zadnjim pjesmama bend je odsvirao Ravno u zid i neke svoje stare stvari koje su imale punk notu s kojom su i završili. Zadnja pjesma na repertoaru bila je Ruski rulet tijekom koje su ljudi doslovno poludili, cijeli klub je pjevao i plesao, a Hilje nas je nakon pozdravio i zaželio nam laku noć. Naivno sam htio krenuti po jaknu misleći kako će koncert zaista završiti zbog epidemioloških mjera, ali me cura zaustavila, a ljudi su se derali “Oćemo još, oćemo još…” Nakon minute ili dvije, bend se vratio i za bis nam odvsirao još neke stvari s novog albuma, ali i ponovio Ravno u zid.

Foto: Marin Lugović
Kolega Lukas Janko i ja

Izlazeći iz toplog i mokrog Kseta primjetio sam koliko su ovakva događanja nedostajala alternativnoj sceni i svima koji dijele drugačiji stav. Dojmila me se sreća na licima ljudi koji su stvarno uživali u dvosatnom rockanju te bih za kraj htio komentirati jedan Hiljsonov stih.
“Div što se hrani na izgubljenim snovima nikada nije bio toliko sit.” Moguće da je nekada ovaj stih imao veće značenje zbog zasićenja glazbene scene, ali nakon ovog koncerta nadam se da će to isto značenje i izgubiti. Ovakvim ljudima evidentno fale koncerti, fali zajedništvo, fali smijeh i radost, a to nam je Prazna Lepinja sinoć pružila. 
Mislim kako će Hiljsonov div trebati pojesti još puno snova jer se malo-pomalo underground budi, a njime i prestaje apatija društva u koju smo ubačeni životnim nedaćama.
Da ne ulazim previše u filozofiju, samo ću reći da se nadam kako će svi bendovi koji za sad čuče negdje u podrumima, izaći iz njih i predstaviti svoju glazbu kako je to napravila i Prazna Lepinja.

Pobjegnite od realnosti te igrajući ruski rulet padnite u trans i saznajte gdje idu slonovi.
Marin Lugović