Studentica Fakulteta hrvatskih studija proslavila portal o kulturi i povijesti grada Zagreba
“Kada čovjek radi sa srcem i svim vještinama te znanjima koje posjeduje, to se jednostavno osjeća na svakom koraku. Tako sam, nakon što sam dala otkaz usred epidemije koronavirusa na dan nakon potresa u Zagrebu, odlučila da više nemam što izgubiti.”, kaže Barbara Grgić, studentica Fakulteta hrvatskih studija i glavna urednica portala Beli Zagreb Grad. O Barbarinom vještom žongliranju između studentskih i uredničkih obveza svjedoče brojne nagrade i priznanja za njen trud. Kulturne i povijesne priče na ovom portalu uveseljavaju mnoge, a tome svjedoči i broj njegovih čitatelja. Beli Zagreb Grad je u prvih pola godina skupio čak 100 000 posjeta, a društvene mreže trenutno broje 30 000 pratitelja. Vođeni željom da saznamo pozadinu tolikih klikova i lajkova, zaronili malo dublje i razgovarali s Barbarom Grgić.
Novinar: Zagrebačka adresa stanovanja nije ona na kojoj si odrastala. Gdje se dogodio klik između tebe i metropole?
Barbara Grgić: Klik između mene i metropole dogodio se u četvrtom razredu srednje škole. Iako sam htjela studirati povijest i geografiju, činilo mi se kao da taj studij ne bi ispunio sva moja očekivanja. Naime, odabrala sam studij crtajući krug s tri komponente. Ono u čemu sam dobra, a to su u mom slučaju bili povijest i jezici općenito; zatim ono što volim, a to je bilo pisanje, kulturna baština, istraživački rad i nove tehnologije; te ono za što bi me netko sutradan platio, a to su, pokazat će se kasnije, znanje i vještine kreativnog stvaralaštva i digitalnog marketinga. S tim da ovo potonje nisam niti otkrila prije upisa fakulteta. To je onaj element sreće koji se dogodi putem. Inače dolazim iz srca Dalmatinske Zagore, točnije iz kraljevskog grada Knina.
Novinar: Portal je nastao u vrijeme koronakrize, je li te na akciju stvaranja portala potaknulo dodatno slobodno vrijeme koje si imala jer si pratila preporuku: “ostanimo doma”?
Barbara Grgić: Projekt Beli Zagreb Grad zapravo postoji već tri godine. Prvo je nastao Instagram, a zatim i Facebook profil. U međuvremenu sam se zaposlila u digitalnom marketingu te paralelno redovno studirala Kroatologiju i Latinski jezik na Fakultetu hrvatskih studija, pa je projekt malo patio zbog svih obveza. Jako sam željela napraviti korak više: u obliku portala ili bloga, no za to jednostavno nisam imala vremena. Vrijeme nije bio presudni faktor. Radilo se i o tome da sam mislila da nisam dovoljno spremna i iskusna zbog svojih godina. Okidač zapravo nije bila korona, već traumatično iskustvo tog potresa u Zagrebu. Tada me srce baš zaboljelo i nisam ostala ravnodušna kada sam vidjela u kakvom se stanju našao grad i njegova kulturna scena. Znala sam da nešto moram napraviti kako bih pomogla našim umjetnicima i kulturnjacima u ovim teškim vremenima.
Novinar: Većina mladih fokusirana je na senzacionalistički sadržaj na internetu. Kako to da si se odlučila na ovako ozbiljan pristup i odlučila se baš za portal s temom kulture i povijesti?
Barbara Grgić: Mislim da vrijeme klikbejta lagano otkucava, osobito nakon ove koronakrize. Upravo sada možemo svjedočiti tome da se ljudi masovno vraćaju temeljnim vrijednostima i umjetnosti. Puno više čitamo, slušamo glazbu, gledamo filmove i slično. Dozlogrdilo nam je trovanje masovnih medija o novom broju zaraženih i općenito širenje panike kroz medije. Čemu biti jedan od takvih, ako možeš biti netko tko će donijeti pozitivne vijesti? Odlučila sam biti netko koga će zapravo zanimati u kakvom se položaju nalaze umjetnici i tko će pričati o njihovim problemima, a njima dopustiti da kažu sve bez cenzure. Nikad nije biko cilj izvući senzacionalistički naslov koji će donijeti klikove. Kako bi rekao mladi glazbenik Branimir Čubrilo: Kada gledam ovaj svijet i promišljam što nudi, već polako čudi me što ništa me ne čudi. Kakav uzaludan trud ako nitko se ne trudi, zašto barem jednom ne bi pokušali biti ljudi? Zar nam stvarno samo ide nizat’ nove poraze? Zar nas stvarno nije briga za one što dolaze? Glazba je oduvijek sve govorila, samo mi nismo znali slušati. Sada smo, izgleda, naučili.
Novinar: Zagreb je pun povijesnih priča i kulturnih događanja o kojima se šuška na svakom ćošku, a ne manjka ni takvih pozitivnih koje si spomenula. Što portal Beli Zagreb Grad čini posebnim i originalnim?
Barbara Grgić: Upravo to što ne nudi samo povijesni sadržaj, iako smo s njim startali na našim društvenim mrežama. On nudi i dozu kulture pod motom: Zagreb živi kulturu, a mi živimo Zagreb. Donosimo i brojne događaje u gradu, od književnosti, muzeja, izložbi, koncerata, do lijepih poduzetničkih i inspirativnih priča, a sve začinimo i s gastro događajima. Zaista mi činimo sve ono za što bi drugi trebali kopati po masovnim medijima.
Novinar: Portal je veoma aktivan i dosta sadržaja može se popratiti putem društvenih mreža. Koliko vremena sama ulažeš u pisanje za portal i čije sve ruke tipkaju tekstove u raznim rubrikama?
Barbara Grgić: Hajdemo to ovako reći: radije radim 12 sati za sebe, nego 8 sati za nekog drugog. Portal je trenutno neprofitan, ali čim se riješe sve studentske obveze planiram početi živjeti od njega. Portalu trenutno pomaže i desetak volontera koji imaju priliku okušati se pišući sadržaj koji ih zanima.
Novinar: Spomenula si da često pišete o koncertima, predstavama i slično. Dobijete li, kao poklon, barem priliku za odlazak na takva događanja?
Barbara Grgić: Ovisno o događanjima, ali organizatorima većinom odgovara dodatni interes i vesele se kada čuju da bismo o istom događaju voljeli nešto i napisati.
Novinar: Scrollajući portalom, imam dojam da inspiracije ne nedostaje. Gdje se nalazi taj neiscrpni izvor ideja?
Barbara Grgić: Inspiracija je svuda oko nas, ali disciplina je ključ. Ne postoji dan u kojem barem nekoliko sati nisam sjela za laptop i jednostavno pisala, čak i kada mi se nije dalo ili kada bih radije pila kavu s prijateljicama i uživala vani na suncu. Kao što bi Picasso rekao: inspiracija postoji, ali treba te naći dok radiš.
Novinar: To je istina, a sigurno nije lako uskladiti i studentske obaveze s radom na portalu. Unatoč tomu, nedavno si dobila Dekanovo priznanje za izvannastavne aktivnosti upravo zbog truda i rezultata koje je on donio za portal. Koje još nagrade krase Beli Zagreb Grad?
Barbara Grgić: Uh, puno je tu nagrada koje mi stvarno puno znače i koje su potvrda da je ovo što radim ispravan put koji će se kad-tad isplatiti. Tu su nominacija za Divu godine, nagradu portala Diva.hr, predstavljanje projekta u sklopu projekta Hrvatska pamet Hrvatskoj, Pročelnikovo priznanje na preddiplomskom studiju, no najviše mi, moram priznati, znači treća nagrada za najbolje zagrebačke online projekte realizirane u jeku pandemije COVID-19. To je ipak nagrada koju mi je udijelio Gradski ured za kulturu (Grad Zagreb) i MSU.
Novinar: Bravo je skromna riječ za sve nabrojano. Beli Zagreb Grad aktualan je danas, možemo li u budućnosti očekivati i portale obojene pričama drugih gradova?
Barbara Grgić: Planiram ostati u Zagrebu nakon fakulteta i raditi u sferi kulture i medija. Tako da, mislim da ćete samo moći očekivati Beli Zagreb Grad, ali 300 puta bolji!
Novinar: Podrške ne nedostaje, a možda ona potpomogne da jednog dana gledamo Beli Zagreb Grad u ekraniziranom obliku. Misliš li da bi takav projekt zainteresirao veći broj ljudi?
Barbara Grgić: Dobila sam nekoliko takvih ponuda i samo čekam da se neke stvari poslože jer mi je takav oblik visoko na listi želja!
Novinar: Kako si krenula, teško da će te nešto spriječiti u tom naumu.
Beli Zagreb grad je portal koji nudi zanimljive priče lišene glasina i žutila, a više o njemu najlakše je saznati kroz par klikova koji su dovoljni da se svatko izgubi u zagrebačkim rubrikama.
Comments are closed.