Press "Enter" to skip to content

Priča o čovjeku koji je na prevaru doveden u Pakao

Zagrebački KunstTeatar u sklopu Gavellinih večeri predstavlja predstavu ,,Dobar, loš, mrtav: 2 Pakao” po tekstu Pavla Vrkljana i u režiji Ivana Planinića

Gavelline večeri su festival profesionalno vođenih hrvatskih kazališta koji se održava svake godine u razdoblju od dva tjedna. Nakon dvogodišnje stanke nastale uslijed pandemijskih okolnosti, potresa i građevinskih radova, Gavelline večeri, ove su se godine ipak održale u Kulturnom centru Travno. Službeno su zatvorene u petak, 16. prosinca.

Dobar, loš, mrtav: 2 Pakao

Datuma 15. prosinca održala se predstava ,,Dobar, loš, mrtav 2: Pakao” nastaje po tekstu Pavla Vrkljana, kao nastavak predstave ,,Dobar, loš, mrtav” koji prati glavnog junaka Dubravka Ilića, čija je najveća mana njegova neodlučnost. Zbog toga je upravo nakon smrti na prevaru doveden u Pakao. Drugi dio predstave se nastavlja u Paklu u kojem Ilić, nakon što mu je određen smještaj i dodijeljen posao, pokušava naći način kako bi se prebacio u Raj. U glavnim ulogama nalaze se Matija Čigir, Domagoj Janković i Pavle Vrkljan.

Dramaturg je Ivan Penović, scenografkinja i kostimografkinja Katarina Perić, oblikovatelj svjetla i autor videoprojekcija Ivan Lušičić Liik, autor glazbe Nikša Marinović, oblikovatelj tona Luka Gamulin, a svjetla Alen Marin.

Priroda zagrobnog života fascinira i užasava čovječanstvo desecima tisuća godina. Što nas, ako išta, čeka nakon smrti? Postoji li više od jednog mjesta? Što se događa ako završite na krivom mjestu? Raj i pakao pojmovi su s kojima se većina nas bori tijekom života, stoga ne čudi što ih se često istražuje kroz umjetnost, književnost i razne druge medijske oblike.

Pakao u kojem se Ilić nalazi ne lični nimalo na Danteovu ili Homerovu depikciju podzemnog svijeta. Mjesto u kojem se nađe naš glavni junak može se protumačiti kao svojevrsni vlastiti Pakao koji se sastoji od demona, referenca iz pop kulture, političkih nemira (izbori o promjeni mota iz Zagrobni život u Bivanje), slavnih ličnosti te na kraju Ilićevih vlastitih roditelja.

,,Topos Pakla česta je destinacija ljudske mašte kroz mnoga umjetnička razdoblja, pa svaka nova inscenacija tog svijeta nudi mnoštvo prepoznatljivih usporednih motiva, kao i mjesta za uspostavljanje drukčijeg odnosa prema smrti, jedinom nezaobilaznom trenutku našeg života, trenutku koji Dubravko Ilić vješto zaobilazi i odgađa, stvarajući time osnovnu nit radnje ove priče”

Službena stranica KunstTeatra

Naime, redatelj Ivan Planinić uspio je ukomponirati stereotipni, ali i humoristični prikaz obiteljskih odnosa između majke (Pavle Vrkljan), oca (Domagoj Janković) i sina (Matija Čigir). Osobito su mi se sviđale polu šaljive, polu svadljive scene između obitelji Ilić zbog kojih se predstava, uzimajući u obzir njeno mjesto radnje, činila podosta ,,normalnom”.

No, posebno bih istakla apsurdno korištenje povijesnih i slavnih ličnosti, koje jedino mogu ostvariti značajan kontakt upravo u zagrobnom životu. Tako je publici predstavljen komičan susret slavnog Napoleona (Janković na koljenima), Nikole Šubića Zrinskog (bradati Pavle Vrkljan) te poznatog američkog Hollywoodskog glumca John Cusacka (Matija Čigir). Ono najgore što se može dogoditi u Paklu jest da ti crna mačka prođe pred nogama, što se upravo i dogodilo Cusacku. Kako bi smanjili šansu tragedije, trio izvodni niz akcijskih scena uključujući korištenje ljudskog mitraljeza sastavljenog od Šubićeve hrvatske zastave i drugih praznovjernih metoda. Scena završava sa Cusackovom izrekom: ,,Ne postoji razlika između kazališne i filmske glume”.

Foto: službena stranica KunstTeatra

Ubrzo nakon tog stupa na scenu naš neodlučni glavni junak i uspije smrtno uvrijediti poznatog vojskovođu te zbog toga mora odgovarati pred Vrhovnim sudom Pakla koji se sastoji od dvoglavog demona (Pavle Vrkljan i Domagoj Janković pod bijelom plahtom.) Uspio je izbjeći kaznu goru od smrti, no kako do Raja? Naime, njegov otac predstavlja anomaliju, jer njemu je bolje u Paklu nego na Zemlji, stoga ga mora izdati. Bez oklijevanja mu baca crnu mačku pod noge i (slučajno) izriče šifru ,,AaaaAaaAaaA” koja znači ,,Svaka ptica svome jatu leti” te tako otvara prijelaz iz Pakla u Raj.

Foto: Službena stranica KunstTeatra

,,Dobar, loš, mrtav 2: Pakao” sam doživjela kao predah od tradicionalnog kazališta. Dramaturg Ivan Penović uspio je spojiti kaotičan ritam te neočekivane izjave u predstavu koja se odmiče od uobičajenog. Izvrsni glumački talent te unikatni pristup nisu samo odrednice ove predstave, već cijelog Kunst Teatra. Posebno me iznenadio vrlo bistro i duhovito napisan dijalog zbog kojeg se cijela publika na trenutke podsmjehivala. Također, svakako treba posebno pohvaliti glumce zbog izvođenja različitih uloga u različitim scenama. Predstava se može se gledati samostalno (osobno nisam gledala prvi dio), no svakako bih preporučila gledanje oba dijela zbog doživljaja koji doprinosi cjelokupnom iskustvu.

Važno je napomenuti kako satira nije samo zabava. Ona je moćna umjetnička forma koja ima sposobnost ukazati na nedostatke u određenim ljudskim ponašanjima i društvenim pitanja te oni na taj način postaju apsurdni, čak urnebesni, što je stoga zabavno i doseže do publike. To je vitalna funkcija demokratskog društva i način na koji se otvaraju tabu teme, osobito u vrijeme krize.

Štoviše, smijeh je složeniji nego što mislimo. To je prirodni obrambeni mehanizam koji svi dijelimo kada je u pitanju pokušaj shvaćanja apsurda s kojima se svakodnevno susrećemo, ali također otvara našu svijest i može poslužiti kao odličan učitelj. Satira podupire proces i uzburkava kad je potrebno na svoj, duhovit način. Dakle, cilj dobre satire nije ismijavanje, već poticanje rasprave.


Comments are closed.