Press "Enter" to skip to content

Prva Hrvatica s diplomom prestižne američke akademije AMDA

New York, grad snova, grad koji ne spava… Čak i ako ste bili tamo, vjerojatno se želite vratiti i ponovo doživjeti ovaj čarobni grad. Jedna od glavnih turističkih atrakcija New Yorka je, naravno, poznati mjuzikl koji se izvodi na Broadwayu, a karte je potrebno nabaviti čak tjednima unaprijed. Ako ste već imali priliku pogledati bilo koju izvedbu, tada znate da je to spektakl koji utječe na sva osjetila i ne zaboravlja se lako. O tome koliko se teško naći na kazališnim daskama Broadwaya i koliko je konkurencija jaka i nemilosrdna ne moramo previše pričati. Uspjeh mlade Ane Sertić time je i veći, i iskreno se nadamo da ćemo je u budućnosti moći pronaći upravo na Broadwayu. Ana je, naime, prva Hrvatica koja je uspješno upisala i završila prestižnu American Musical and Dramatic Academy (AMDA), a koja spada u top 5 škola iz tog područja u cijelom SAD-u. O njenom smo profesionalnom putu, iskustvu života u SAD-u i planovima za budućnost popričali u intervjuu koji možete pročitati u nastavku!

Kako je tekao tvoj razvojni put? Kako si završila u ovom području mjuzikla?

Rekla bih kako je moj put bio dosta zanimljiv i neobičan. Od malena, pjevanje je bilo moja velika ljubav. Pjevati sam počela u dječjem zboru Pahuljice i taj put okrunila sam u djevojačkom zboru Zvjezdice iz kojeg su proizašle, usudila bih se reći, najveće dive hrvatske glazbene scene. Također, išla sam u glazbenu školu gdje sam svirala klavir. Uz to, šesnaest godina natjecateljski sam trenirala plivanje i uvijek sam mislila kako je to moj životni put. Međutim, splet okolnosti prisilio me da donesem najtežu odluku do tada i odlučim između dvije najveće ljubavi, sporta ili scenske umjetnosti. Odabrala sam pjevanje, ples i glumu i nikada nisam požalila. Uvijek smatram kako se sve događa s razlogom!

U Zagrebu si završila Ekonomski fakultet. Kako je došlo do toga da odeš na studij AMDA u Ameriku i kakav je bio proces prijave i audicija?

Odrasla sam u Zagrebu gdje sam se i cijeli život školovala. Tu sam diplomirala na Ekonomskom fakultetu no, nikada mi ni na kraj pameti nije bilo da se time bavim u životu. Kada nešto nije za vas, kada se u nečemu ne pronalazite to jednostavno osjetite. Odlučila sam se prijaviti na audiciju za mjuzikl Mamma Mia i postala članicom ansambla kazališta Komedija. Potom je uslijedio poziv za neke druge projekte, kao i za čuveni mjuzikl Jalta Jalta. Nastupati svaku večer s prekrasnim kolegama pred punim kazalištem dok publika ustaje s mjesta i pleše skupa s nama je osjećaj koji ću pamtiti cijeli život. Audicija i pripreme su bile pomno planirane. Novcem koji sam zaradila radeći mjuzikle u Hrvatskoj upisala sam ljetnu školu na Mountview  Academy of theatre Arts u Londonu te naučila osnovne vještine koje su mi bile potrebne za audiciju na AMDA-i. Što se prijave i audicije tiče, kao i na većini prestižnih fakulteta i akademija u Americi, proces prijave, ili u mom slučaju audicije, veoma je rigorozan. Postoji nekoliko krugova audicije i intervjua koji se moraju zadovoljiti. Audicija se sastojala od pjevačkog, glumačkog i plesnog dijela te rješavanja testova i intervjua. Kada sam došla na faks, shvatila sam i zašto je proces tako selektivan. Oni zaista žele disciplinirane ljude koji su spremni na odricanje i rad, a to je nešto čemu me sport dosta naučio. Naučila sam do kojih granica ljudsko tijelo i um mogu ići, ali isto tako da je važno pronaći balans u svemu što radiš.

 

Koje su sličnosti, a koje razlike studija u Hrvatskoj i u Americi?

Teško mi je povući neku paralelu u smislu mjuzikla jer u Hrvatskoj i okolici nema akademskog programa koji obuhvaća sve tri discipline i spaja ih u jednu. Mogu usporediti s načinom rada i discipline. Amerika je dosta praktična zemlja i sve što te uče na fakultetu je ono kako zaista “stvarni svijet” funkcionira. Ovdje, barem u mom slučaju, fakultet je “stvarni svijet”. Profesori koji rade na mom fakultetu su ljudi koji kod kuće posjeduju nagrade kao što su Grammy i Tony. To su ljudi koji zaista svoja iskustva prenose na mlade generacije. 

 

Iz prve nam ruke možeš reći kakva je situacija u NY što se koronavirusa tiče te kako se ista odrazila na tvoj profesionalni život?

Njujorčani su generalno izrazito disciplinirani i situacija s koronom se drži pod kontrolom. Isto tako, većina ih je, pošto su stvarno snalažljiv narod, našla neke nove poslove i stvari kojima će se baviti dok se stvari ne vrate u normalu. U usporedbi sa životom u Hrvatskoj, ovdje je život ubrzan. Ljudi žive iz dana u dan i rade tri posla odjednom, jako su snalažljivi. Stvarno je istina ono što sam stalno slušala prije nego sam se odselila, da ako nisi spreman na veliki rad, bolje ni ne dolaziti u New York. Život u Hrvatskoj dosta je sporiji. Na moj profesionalni život se sve skupa odrazilo u smislu da nisam u mogućnosti nastupati u kazalištu pošto su zatvorena, ali snalazimo se održavanjem proba i predstava online preko raznih platformi.

 

Koji su ti neki profesionalni ciljevi?

S obzirom na to da imam svoju glazbenu školu, cilj mi je dobiti franšizu i rasprostraniti je po Americi, za sada. Ostalo nećemo još otkrivati.

Koja je jedna stvar koju si prije uzimala zdravo za gotovo, a sada na to gledaš drugačije?

Poznato je da umjetnici vode samački život, tako da sam shvatila koliko zapravo volim biti u društvu i to mi stvarno jako fali. Naravno da nikada nisam uzimala obitelj zdravo za gotovo, ali to da mogu slobodno putovati i kretati se, da mogu ići gdje i kada god želim, mogućnost da budem s prijateljima i obitelji trenutno mi se čine kao nekakav luksuz.

 

Koju poruku bi uputila onima koji razmišljaju o studiju/radu van granica Lijepe naše?

U svakom slučaju ohrabrila bih ih da naprave taj korak. Iako nimalo lak, kad će se osvrnuti na to vidjet će da im je, ako ništa drugo, to donijelo neko novo životno iskustvo, neke nove ljude i situacije kroz koje učimo, razvijamo se i postajemo bolji ljudi rekla bih, a ako u bilo kojem trenu požale što su otišli ili im ne uspije kako su si zamislili, uvijek se mogu vratiti doma.

 

Comments are closed.