Recenzija filma: Oblaci su daleko

Kratkometražni film „Oblaci su daleko“ započinje prikazom vidno tužne i sjetne djevojke koja se
mora brinuti o baki koja je na samrti. Raspoloženje filma je od početka do kraja tužno. U fokus
se prikazuju najčešće povećani prizori glave djevojke, bake i blagajnice, njihovi izrazi lica koji
su malo i jezivi. Cijela radnja se proteže u kući, na ulici, autobusu i u dućanu. Međusobnog
razgovora ima jako malo, iz čega je teško zaključiti poantu ovoga filma. Sudeći po slikama koje
se izmjenjuju, radi se o tužnoj djevojci koja živi sa bolesnom bakom, koja pati od nekih trauma
iz prošlosti. U filmu sudjeluju i djeca, mala složna ekipa koja se na kraju pojavljuje u kuhinji dok
djevojka jede, međutim, čim ju je dječak dotaknuo, djevojka se pomaknula i ispalo je da je to
samo zamišljala. Osobno, film kao film, kratko traje, dosta je nejasan, nedokučiv, tužnog
raspoloženja, rekla bih čak i jeziv u nekim trenutcima. Prema prizoru gdje je u prvom planu
okretanje perilice rublja, pretpostavljam da je to usporedivo sa stanjem u glavi djevojke. Isto
tako, akvarij s ribicama ispred djevojkinog pogleda možda upućuje na neki mir, neku slobodu
koju ta djevojka ne osjeća i za kojom čezne. Film je zanimljiv, daje puno „materijala“ za
razmišljanje i smatram da svako može na svoj način izvući puno toga poučnoga za sebe.