„On nije samo kuhar. On je pripovjedač“, kaže Tyler svojoj pratilji Margot opisujući Juliana Slowika, proslavljenog kulinarskog majstora. Vrlo cijenjen u kulinarskoj industriji, čovjek je koji je od kuhara hamburgera postao omiljeni gastronomski virtuoz. Rezervacija u njegovom ekskluzivnom restoranu Hawthorne, koji se nalazi na istoimenom otoku, čeka se mjesecima, a namijenjena je isključivo imućnima. Radnja filma usmjerena je na jednu noć u Hawthorneu gdje će okupljeni moći uživati u raznim delicijama ni ne sluteći koliko je mučan zadnji slijed „Menija“ koji ih očekuje.
Redatelj Mark Mylod ne skriva svoju averziju prema svijetu bogatih i privilegiranih, što je za početak pokazao HBO serijom „Nasljeđe“, a sada i ovim filmom. „Meni“ nastavlja niz ovogodišnjih uspješnih filmova i serija gastronomskog žanra, ali na način na koji publika dosada nije navikla. Kritizirajući sve popularniju „fine dining“ ideologiju i publiku koja slijepo prati trendove ne razumijevajući smisao uživanja u hrani, ova satira predstavlja trenutno stanje u kulinarskom svijetu.
Radnja započinje prikazom male grupe gostiju koja je dobila jedinstvenu priliku da rezervira mjesto u Hawthorneu, jednom od najtraženijih restorana na svijetu. Restoran svake večeri prima nekoliko pomno odabranih gostiju koji za to iskustvo plaćaju 1250 dolara. Svaki od likova predstavlja jednu vrstu ljudi koji su glavni gosti današnjih luksuznih restorana, a koji izrazito frustriraju glavnog kuhara Juliana Slowika (Ralph Fiennes). Tako upoznajemo Tylera (Nicholas Hoult), strastvenog obožavatelja hrane koji je znao da će mu se Slowikova jela svidjeti već i prije kušanja te njegovu pratnju Margot (Anya Taylor-Joy) sumnjičavu prema cijelom konceptu restorana. Njima se na večeri pridružuje i bivša filmska zvijezda (John Leguizamo) koji svoju popularnost sada želi vratiti kao kulinarski putopisac, a zatim i društvo IT stručnjaka koji se neprestano hvale svojim bogatstvom. Osim njih, restoran je posjetio i stariji par milijardera koji imaju privilegiju biti stalni gosti restorana, kao i dvoje eminentnih gastro kritičara zbog kojih su, kako kažu, zatvoreni mnogi restorani. Ovo nezaboravno iskustvo započinje obilaskom vrtova restorana, farme gdje se uzgajaju životinje te obale otoka. Nakon što se okupljeni smještaju za svoje stolove, započinje Slowikova predstava.
Film je raspoređen prema sljedovima koji započinju Slowikovim neobičnim prezentacijama, a svaka sljedeća postaje sve čudnija. Scenska jednostavnost ovog filma jedan je od elemenata koji ovaj film čine odličnim. Iako se gotovo cijela radnja odvija u jednoj prostoriji, s istom grupom ljudi, film je pun obrata i elemenata vrijednih hvale.
„Meni“ je na prvi pogled film nabacan uznemirujućim situacijama koje gledatelja ostavljaju zbunjenim i praznim. Jedan je od najčudnijih i najapsurdnijih trilera, a u isto vrijeme ostavlja snažan dojam. Međutim, to je ono što je bilo potrebno da ova mračna satira dobije svoj smisao. Mylod je ovim filmom oštro iskritizirao društvenu nejednakost i time pogodio u središte problema gastronomske kulture – pretencioznost i elitizam. Visoka ljestvica koju su s godinama postavili potrošači gurnula je industriju naprijed, ali isto tako učinila iskustvo jedenja skupim, a iskustvo kušanja neznatnim. Mylod je ovim filmom izvrsno prikazao želju nezasitne elite da svoj status pokaže posjećivanjem prestižnih restorana što je dovelo do zaboravljanja važnosti uživanja u hrani i zanemarivanja umjetnosti kuhanja.
Be First to Comment