Cjenjeni hrvatski paraolimpijski plivač Roko Mikelin-Opara, u svojoj je 18-godišnjoj natjecateljskoj karijeri osvojio čak 8 medalja, titulu svjetskog prvaka, te Državnu nagradu za sport ”Franjo Bučar”.
Životna priča ovog, danas umirovljenog, sportaša započela je u njegovoj dvanaestoj godini kada je u igri sa prijateljima sasvim slučajno naišao na minu iz Drugog svjetskog rata. Ono što je trebala biti samo dječja igra, tog dana 1972.godine pretvorila se u veliku nesreću. Jedan je od dječaka preminuo, a Roku su morali amputirati obje ruke ispod podlaktice te natkoljenicu: ”Bio sam tada u petom razredu. Sve mi se jako usjeklo u pamćenje. Vani sam se igrao s četvoricom dječaka. Od eksplozije bombe izgubio sam obje ruke ispod podlaktice te natkoljenicu, dok je jedan od dječaka preminuo. Život mi je, naravno, bio ugrožen, ali liječnici su me uspjeli spasiti, a uslijedila je i dugotrajna rehabilitacija.”
Suočen sa velikim izazovima koje donosi takva rehabilitacija, dugogodišnji oporavak olakšalo mu je upravo plivanje. Profesor tjelesnog odgoja, Zvonko Hackenberg, već je u sedmom razredu primjetio Rokov talent te ga je poslao na bazen ‘Mladost’ u Zagrebu, gdje se Roko nedugo poslije toga, počeo aktivno baviti plivanjem. ”Na prvom nastupu na Zagrebačkom prvenstvu 1974. godine bio sam sedmi po redu, što mi je uistinu dalo vjetar u leđa. Počeo sam trenirati svaki drugi dan i rezultati su se sami počeli nizati. Tako se sjećam da sam već 1978. godine u Roslawu u Poljskoj na Europskom prvenstvu osvojio dva zlata i jedno srebro” rekao je Roko Mikelin-Opara za Inportal. U svojoj sportskoj karijeri osvojio je čak osam medalja – jednu zlatnu, tri srebrne i četiri brončane. Nosi titule i europskog i svjetskog prvaka u plivanju, a 1987. postavio je i svjetski rekord na 50 metara leptir. Nakon toga je 1992. na Olimpijskim igrama u Barceloni bio nositelj hrvatske zastave pred 80 tisuća ljudi. Svoju aktivnu natjecateljsku karijeru, Roko je završio na Paraolimpijskim igrama 1996. godine u Atlanti u Americi.
Nakon plivanja Roko Mikelin-Opara, pridružio se sjedećoj odbojci te postao članom, a kasnije i trenerom, Društva ‘Hrabri’ koje okuplja osobe s invaliditetom u svim kategorijama, nastojeći pokazati kako su upravo sport i rekreacija važan faktor u svakodnevnom prevladavanju životnih teškoća.
Roko je u sportskoj mirovini od 2015. godine, a veselim i vedrim duhom kao i nadahnujućom životnom pričom pomaže integrirati osobe s invaliditetom u širu društvenu zajednicu.
Comments are closed.