Rusija i dalje na granicu s Ukrajinom postavlja sve veći broj vojnika koji sada broji i preko 100 tisuća dok kada se u brojku dodaju i članovi vojske poput pilota aviona, tenkova i vojnika zaduženi za organizaciju postrojbe brojka raste i na 127 tisuća. Naime glavni problem nije sama Ukrajina već njezino nastojanje da se pridruži NATO-u što bi počelo stezati pojas oko Rusije čime bi ona gubila na geopolitičkom položaju. Putin na sve to kao i inače odgovara s prijetnjom smanjena plina u opticaju na EU čine bi već visoke cijene energenata skočile. Prateći odgovore Njemačke, Austrije i Francuske, one su radije spremne platiti veću ekonomsku cijenu pod cijenu demokracije i temeljnih prava. SAD kao vojna velesila i vojni policajac, a i kao glavni protivnik Rusije, daje izdašnu financijsku i vojnu potporu Ukrajini čime ohrabruje njihovu suverenost te prijeti da bilo kakva agresija od strane Rusije ne bi bila ignorirana.
Kao konstanti protivnici, Rusiji i SAD-u, ova situacija u Ukrajini je više od naprezanja i pokazivanja mišića. A zašto je to tako? Zato što je do nedavno funkciju predsjednika obavljao Donald Trump koji je više držao do unutarnjih poslova SAD, dok sadašnji predsjednik Joe Biden donekle vraća ulogu svjetskog policajca SAD u svijetu te nastoji vratiti zemlju u neka slavnija vremena. Da bi to Biden napravio i pokazao Rusiji da se ima čega bojati, u ovako zakuhtaloj situaciji nikako ne smije napraviti korak unazad, a kamoli prodor Rusije u Ukrajinu. S druge strane, Putinove prijetnje EU putem sankcija plina nisu nova vijest no budući da je ovoga puta EU, a i oslabjeli NATO, odlučio napokon tomu stati na kraj, Putin mora postati nešto više od same prijetnje. Uzevši spremnost EU, NATO-a, a i situacije u kojima se Rusija i SAD kao velesile nalaze, donekle je izgledno vidjeti nešto više od samih prijetnji na području Ukrajine koje se nažalost ne pita puno. Koliko je Joe Biden osim na riječima jak, a koliko Putin osim prijetnji grize, saznat ćemo uskoro.
Comments are closed.