Press "Enter" to skip to content

Što se događa u glavi serijskog ubojice?

“VOLIM UBIJATI LJUDE JER JE TO PUNO ZABAVNIJE NEGO UBIJATI ŽIVOTINJE PO ŠUMAMA A ČOVJEK JE NAJOPASNIJA OD SVIH ŽIVOTINJA NEŠTO ME UZBUĐUJE I BOLJE JE NEGO KAD SAM S DJEVOJKOM NAJBOLJI JE DIO ŠTO KAD UMREM PONOVNO ĆU SE RODITI U RAJU I SVI KOJE SAM UBIO POSTATI ĆE MOJI ROBOVI”

The Zodiac
ubojstvo
https://www.freepik.com

Ted Bundy, Jeffrey Dahmer, Charles Manson, John Wayne Gacy, Edmund Kemper,… Sigurno ste čuli za barem jednog od njih, ali jeste li se ikada pitali zašto su počinili tolika ubojstva, zašto ne osjećaju krivnju ili što se točno događa u njihovom umu u trenutku ubojstva?

Američki FBI definira serijska ubojstva kao tri ili više ubojstava sa zajedničkim karakteristikama koje upućuju na istog počinitelja.


“Stalno razmišljaš o tome da te uhvate, ali uzbuđenje vrijedi rizika.”

David Alan Gore

Kako netko postaje serijski ubojica?

Znanstvenici navode tri razloga. Netko se rađa s genetskim deformacijama zbog kojih unatoč normalnim okolnostima odrastanja počinje ubijati. Druga skupina je preživjela neku vrstu ozljede glave koja je uzrokovala oštećenje mozga, odnosno limbičkog sustava koji je odgovoran za emocije i nagone. Ovu skupinu čini čak 30% serijskih ubojica. Nakon ozljede pojedinci osjećaju promjenu osobnosti, počinju razmišljati o silovanju, mučenju ili ubojstvu da bi konačno te snove i ostvarili. David Berkowitz, poznatiji kao “Son of Sam”, kao dijete je zadobio nekoliko udaraca u glavu. Jednom ga je prilikom udario auto, nakon čega je glavom udario o tlo. Neposredno nakon posljednje ozljede Berkowitz se povukao iz društvenog života i počeo mučiti životinje. 1977. je u New Yorku pratio i ubio šest parova te ranio sedam.

“Nisam mogao spriječiti činjenicu da sam bio ubojica, baš kao što pjesnik ne može spriječiti nadahnuće da pjeva.”

H. H. Holmes

Ipak, većini serijskih ubojica presudio je posljednji čimbenik, a to je neka vrsta traume u djetinjstvu, poput obiteljskog ili vršnjačkog zlostavljanja. Zbog nepogodnih okolnosti oni nisu uspjeli razviti društvene vještine, ne uklapaju se među svoje vršnjake i žele se osvetiti ili roditeljima ili ostalima koji ih ne prihvaćaju u društvo. John Wayne Gacy odrastao je uz nasilnog oca koji ga je fizički i psihički zlostavljao, a sa sedam je godina bio i seksualno zlostavljan. Prvo ubojstvo počinio je 1972., a nakon rastave ubio je više od 30 muškaraca koje je zakopao u podrum svoje kuće.

Imaju li drugačiji mozak?

U razgovorima s počiniteljima serijskih ubojstava, stručnjaci su primijetili da većina njih pati od poremećaja ličnosti: psihopatije ili sociopatije. Psihopati su često šarmantne osobe koje se vrlo dobro uklapaju u društvo, privlače ljude svojim šarmom te njima manipuliraju. Kontroliraju ljude radi zadovoljenja vlastitih potreba. Nedostaje im osjećaj krivnje te prihvaćanja odgovornosti za svoja djela, a prema žrtvama nemaju empatije. Od sociopata ih razlikuje organiziranost i samokontrola. Sociopati su spontani, imaju nekontrolirane izljeve bijesa i ne planiraju nasilje, već se ono događa tijekom spontanih epizoda agresije.

“Kada je ovaj monstrum ušao u moj um, nikada neću znati. Ali, on je ovdje da ostane… Društvo može biti zahvalno što postoje načini da ljudi poput mene sebi olakšaju ponekad sanjarenjem o nekoj žrtvi koja je mučena i koja je moja. To je velika komplicirana igra, prijatelju, koju monstrum igra, bilježeći brojeve žrtava, prateći ih, provjeravajući ih, čekajući u mraku, čekajući, čekajući… Možda ga možeš zaustaviti. Ja ne mogu. Već je izabrao svoju sljedeću žrtvu.”

Dennis Rader, ‘BTK Killer’

Ted Bundy, s jedne strane uspješan učenik, student prava, šarmantan i inteligentan mladić, a s druge strane ubojica, silovatelj i nekrofil. Osuđen je za ubojstvo najmanje 30 žena, a istražitelji smatraju da bi taj broj mogao biti i preko 100. Privlačio je svoje žrtve tražeći pomoć, zadobivajući njihovo povjerenje prije otmice. Tijekom boravka u zatvoru Bundy je prošao nekoliko psiholoških procjena, no zbog svoje mogućnosti prikazivanja različitih ličnosti svaki psiholog imao je drugačije rezultate i dijagnozu. Sposobnost zavaravanja ključna je karakteristika psihopatije. Bundy je, osim psihologa, uspio manipulirati i policijom i javnosti. Dijagnosticiran je i s poremećajem narcisoidne ličnosti zbog kojeg je smatrao da je pametniji od policije i da ga nitko neće otkriti.

“Jedna strana mene kaže: želio bih razgovarati s njom, izlaziti s njom. Druga strana mene kaže: zanima me kako bi izgledala njezina glava na štapu?”

Edmund Kemper, ‘The Co-ed Killer’

Zašto ubijaju i kako biraju žrtve?

Većina serijskih ubojica ubija zbog zadovoljstva, osjećaja kontrole, nadmoći, uspjeha u vlastitome naumu. Osim toga, neki ubijaju iz ljutnje prema roditeljima ili svijetu koji ih ne prihvaća. S obzirom na to razlikuju se i žrtve. Ubojice koji ubijaju iz ljutnje i mržnje prema roditeljima biraju žrtve koje su im slične, ako ne izgledom onda godinama. Stručnjaci smatraju da svaki serijski ubojica sanjari o svojoj idealnoj žrtvi. Većina ih ne može pronaći žrtvu identičnu svojim vizijama, stoga biraju one koje su slične toj slici. Najčešće se žrtve istražiteljima čine nasumične sve dok ne otkriju jednu karakteristiku koja ih sve povezuje i na temelju koje ih ubojica odabire.

“Ubijanje je bilo sredstvo za postizanje cilja. To je bilo najmanje zadovoljavajući dio. Nisam uživao u tome. Zato sam pokušao stvoriti žive zombije s mokraćnom kiselinom u bušilici [u glavu], ali nikada nije uspjelo. Ne, ubijanje nije bilo cilj. Želio sam samo imati osobu potpuno pod svojom kontrolom, ne morajući uzimati u obzir njihove želje, mogući ih zadržati tamo koliko god želim.”

Jeffrey Dahmer

Kako se osjećaju tijekom ubojstva?

Zbog raznih trauma, ljutnja koju serijski ubojice osjećaju svakim se danom povećava do trenutka kada je više ne mogu kontrolirati. Često nesvjesno izlaze tražeći žrtve kojima mogu manipulirati, a kada je pronađu pomisle kako je moraju ubiti jer ih ta osoba može prepoznati. Osjećaju se izloženo, a jedino rješenje vide u ubojstvu. U trenutku ubojstva osjećaju se nadmoćno, kontroliraju život i smrt, smatrajući se bogom. Nakon prvog ubojstva, koje je često nesvjesno, serijski ubojice svjesno odlučuju ponovno ubiti kako bi opet doživjeli osjećaj uzbudljivosti i kontrole.

“Osjećaš posljednji dah kako napušta njihovo tijelo. Gledaš u njihove oči. Osoba u toj situaciji je poput Boga!”

Ted Bundy
zatvor
https://pixabay.com

Osjećaju li krivnju?

Često se vjeruje da serijski ubojice ne mogu prestati jer je njihova opsjednutost toliko snažna da postanu “ovisni” o ubijanju. Budući da ne osjećaju kajanje, nemaju razloga suzdržavati se od tog zadovoljenja. Edmund Kemper dobrovoljno se predao policiji, kao i još nekoliko ubojica, ali to ne dokazuje osjećaj krivnje. Serijski ubojice uživaju u pažnji medija i vole se sami razotkriti jer se osjećaju nadmoćno u odnosu na istražitelje. Vole biti u centru pozornosti, stoga često i priznaju svoja djela hvaleći se njima, ali ne pokazuju osjećaj krivnje.

“Jedino za što me mogu uhvatiti je vođenje pogrebnog poduzeća bez dozvole.”

John Wayne Gacy, ‘Serial Killer Clown’

Mogu li se izliječiti?

Psiholozi tvrde da je želja za ubijanjem naučeno ponašanje, reakcija na osjećaj nezadovoljstva, ljutnje ili neprihvaćanja, kao što je anksioznost za mnoge ljude reakcija na neugodne situacije. Ako je tako, metode koje psiholozi koriste u liječenju anksioznosti trebale bi pomoći i u suzbijanju poriva za ubojstvom. Međutim, liječenje je moguće samo u teoriji. Ne postoji dovoljno istraživanja koja bi potvrdila ovu mogućnost jer većina serijskih ubojica ne vidi problem i smatra da im liječenje nije potrebno.

Comments are closed.