I dok okupana, puderom posuta, razmažena Evropa uživa u prazničkom veselju i bogatim trpezama šegačeći se svojom božićnom srećom i idilom na društvenim mrežama, Ukrajina se i dalje kupa u krvi. U Ukrajini svega ovoga nema; nema ni veselja, ni trpeza, ni domjenaka, ni bogato ukrašenih blagdanskih stolova. Nema ni poklona pod borovima. Praznički glamur na društvenim profilima zamijenile su osmrtnice i fotografije ratnog pakla kojima se broja ne zna.
U Ukrajini ljudi svakodnevno umiru na ulicama, trgovima, baštama, parkovima, zgradama. Umiru od teških rana na operacijskim stolovima, umiru u rovovima i dječjim igralištima. Umiru u redovima ispred trgovina ili dok čekaju na svoj galon vode koji im treba potrajati. Jer vode nema. Voda je ovih dana u Ukrajini skuplja od zlata…
Prema izvještaju UN-ovog ureda za ljudska prava (OHCHR) samo je od 1. do 18. prosinca u Ukrajini poginulo gotovo 500 civila. Među njima su ugašeni i životi četvorice dječaka. Istodobno, ranjeno je 600 ljudi; tu je i 11 djece. Prema izvješću istog ureda, od veljače ove godine, kada je počela ruska agresija, u Ukrajini je poginulo i ranjeno 17,595 civila; među njima 390 djece! Procjene ubijenih i ranjenih su znatno više…
Reuters javlja kako se ruska agresija nastavlja nesmiljenom žestinom. U posljednjih nekoliko dana žestoko su bombardirani Herson, Zaporožje, Harkiv i Kijev, a teške borbe se vode u Bahmutu i Avdivki u Donjecku. Milijuni ljudi su bez struje i grijanja…
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorava kako je situacija na frontu u Donbasu „teška i bolna“.
„Okupator raspoređuje sve raspoložive snage – a riječ je o znatnim snagama – kako bi ostvarili određeni napredak“, rekao je Zelenski, a izvijestio Reuters.
U međuvremenu se oglasio i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Čovjek poručuje Ukrajini da se preda ili će Rusija, citiramo ga – „svoje ciljeve postići vojnim putem“. Upozorio je kako neće dozvoliti da Zapad uništi Rusiju.
Otkuda ideja o uništenju Rusije?
Nedavno je tu tezu lansirao američki državni tajnik u vrijeme administracije Richarda Nixona i Geralda Forda Henry Kissinger u uglednom britanskom tjedniku The Spectator, magazinu s gotovo 200 godina tradicije.
„Moskva je više od polovine milenija imala bitnu ulogu, a doprinosila je i uspostavljanju ravnoteže na globalnoj političkoj sceni. Zbog toga bi njen sunovrat mogao dovesti do stvaranja novog problematičnog vakuma na njenom sadašnjem teritoriju“, napisao je Kissinger, inače mozak američkog ‘tepih bombardiranja’ Sjevernog Vijetnama početkom 70-ih kada su izginuli na deseci tisuća Vijetnamaca.
Portparolu Kremlja Dmitriju Peskovu srce je zaigralo kad je pročitao Kissingerove riječi: „Nesumnjivo, Kissingerov talent, iskustvo i stručnost uvijek su traženi, a posebno u ovakvim kriznim situacijama. S velikim interesom analizirat ćemo njegov prijedlog, ali do sada, nažalost, nije bilo ovakve prilike”, poručio je Peskov.
Ukrajinci su, sasvim očekivano, na Kissingerovo pisanje odgovorili vrlo oštro.
„O čemu priča Kissinger? Kissinger opet ništa ne razumije“, odgovorili su kratko iz ureda ukrajinskog predsjednika očito ne želeći pridavati previše pažnje ocvalom američkom diplomatu.
Pitanja je ovdje pregršt. Zašto Kissinger piše o uništenju Rusije? Zašto to radi baš sada? Je li itko ikada govorio o uništenju Rusije? Provodi li Kissinger svoje umirovljeničke dane u svome domu u Kentu u Connecticutu ili je češće u Aveniji Wisconsin u Washingtonu?
I dok svjetski cilindraši iz udobnosti svojih diplomatskih salona lamentiraju o ukrajinskom ratu uz čašicu finog viskija, život i smrt u Ukrajini teku dalje, rame uz rame. Iako je Ukrajina danas postala živa slika smrti, Ukrajinci nikada nisu bili životniji. Neusporedivo životniji od nakićene, sebične i razmažene Evrope koja je davno zaboravila što to znači solidarnost, bratstvo i žrtva. Ne besmislena žrtva, već žrtva koja donosi one prave i bezvremenske plodove.
Comments are closed.