Grupa Buntai je proslavila 5. rođendan albuma “Godine zmije” emotivnim nastupom
Da vam settam scene. Imaš 16 godina, pratiš trap, voliš High5 i Kuku$, a Buntai je izbacio “Godinu zmije”, ima par dana. I slušaš taj album, stvari su ti bolesne, sad odjednom voliš i Buntai.
Scena se s godinama mijenjala, ti sad imaš 21 godinu, možda i dalje pratiš trap, možda ne, ali u punom Vintageu te 5. rođendan tog albuma ponovno podsjeti zašto si toliko volio (ili i dalje voliš baš taj trap).
Prije nego su nas dečki stavili u vremeplov emocija i nostalgije (kužiš ; )), publiku je zagrijao DJ set koji su vrtili Dipsi i mrzimteluka. Vintage se polako sve više punio i ekipa je vajbala uz, većinom strane, ali i poneki domaći trap hit.
Nekih sat vremena kasnije, na pozornicu se Buntai zaredao u punom sastavu. Da, punom sastavu, čak se i Boki pridružio ovom nastupu. Koncert su započeli “Introm”, a atmosfera je porasla izvedbom “Sve znaš”. “Alkohol” je potom smirio publiku, a zatim je na stage izletio Shin i uslijedila je ,,Ne zanima me”, njihov prvi feat s tog albuma. ,,Clout Chaser” je onda opet malo spustio visoku atmosferu, i tako je publika skupa s albumom, emocijama i energijom skakala gore – dolje.
Nakon toga nas je Bujo upozorio da ne potiče na nasilje, sa čime si odmah mogao pretpostaviti što slijedi. Stvar kod njihovih koncerata je što dečki nakon toliko godina i dalje uključuju publiku i komuniciraju s njima tokom cijele izvedbe, što nekad nije lako s obzirom na količinu skakanja koju izvode. No, da se vratimo na koncert. Ta izjava je pala u vodu čim je publika prepoznala prve beatove A7 i Vintage se pretvorio u divljački moshpit.
Shin se ponovno vratio na pozornicu za “Ja bih htio”, a publika je malo usporila s tempom – ili zbog moshpita, ili zbog toga što su znali što se sprema – “Roxtar”. Kuku$ je publika pozdravila galamom i Vintage je ponovno bio u poletu.
Vratili smo se u Buntaijeve solo izvedbe s “Nećeš hoćeš”, a nastup je onda skrenuo u emotivnijem smjeru s trakom “Lunapark”. Bude je sjeo, publika je usporila i Vintage je pod plavo – zelenim svjetlima i u magli ispunio val emocija. Bude je opet pokazao svoj odnos s publikom te podijelio kako je jednom doživio da se i na tu stvar radi moshpit (možda nam je samo htio reći da nismo dovoljno ludi??). Skupljene energije, dečki su započeli još jednu dizalicu: “Antun Bauer”. Na veliku žalost fanova koji se nastavljaju nadati Palčevom povratu, stvar su izveli bez njega. I to dobro. Onako baš dobro. Onako publika-je-ponovno-uspjela-podivljati-dobro. Album, ali i nastup su se počeli bližiti kraju pa su slijedili “Bez tebe” i “Honey”, doduše bez Žugija na featu, ali publika, koju moram pohvaliti, je nadoknadila njegov dio izvedbe.
Nakon toga, prvi put uživo, s Kesom na featu – slijedile su “Greške”. Zasigurno jedna od najemotivnijih pjesama, ne samo ovog nastupa, ali i njihove cijele diskografije – prava ljubavna stvar. I samo tako, emocije su se prelile Vintageom, zagrljaji, snimalo se dečkima, curama, prijateljima, a mislim da smo svi prisutni u tom trenutku htjeli biti “Izabrani” iz prvog reda da im se pridružimo. Kao da nas nisu dovoljno pomeli s Greškama, slijedio je R.I.P. Jacko, pjesma posvećena njihovom preminulom prijatelju. Publika je nastup popratila pljescima uz beat, a poruka te pjesme, ali i Budetova posveta, da zapamtimo kako nikad nismo sami, dodatno je zapečatila težak dojam već teške pjesme.
Momci su se nakon glasnih “hoćemo još!” uzvikivanja publike vratili na stage, ali s pojačanjem te je Vintageom protutnjao još jedan A7. S njima su se zaredali: mrzimteluka, Sjena, Peki, Bore Balboa, Baks, te su završili večer s hitovima poput “Panama”, “Blank face”, “Ganga i rera” – i publika je opet odgovorila istom, ako ne i jačom energijom. Dobili smo i najave novih albuma i podsjetnik za nadolazeće koncerte yem obitelji.
Napokon čuti neke stvari uživo je zacementiralo ukupan dojam ovog koncerta te je definitivno bio podsjetnik na kvalitetu ovog albuma. Tokom cijele večeri kroz publiku su se osjetile emocije koje su dečki unijeli u svaku pjesmu – energija je jednostavno bila zarazna.