Venezuela je nekoć važna naftna sila s najvećim rezervama nafte na svijetu, ali posljednjih je godina postala simbol duboke političke, gospodarske i društvene krize. Zemlja se nalazi na raskrižju povijesti dok se politička situacija dramatično mijenja za vrijeme unutarnjih sukoba, međunarodnih intervencija i rasta tenzija u regiji.
Pozadina krize
Kriza u Venezueli traje već više od desetljeća. Nakon dugogodišnje vladavine Huga Cháveza i njegove politike “bolivarske revolucije”, njegov nasljednik Nicolás Maduro preuzeo je vlast. Venezuelanska ekonomija, gotovo u potpunosti ovisna o izvozu nafte, snažno je stradala uslijed pada cijena na globalnom tržištu i lošeg upravljanja, što je rezultiralo inflacijom i ogromnim nestašicama osnovnih dobara.
Predsjednički izbori održani 28. srpnja 2024. obilježeni su optužbama za izbornu prijevaru i netransparentnost. Oporbeni kandidat Edmundo González Urrutia priznao je da je prema internim podacima dobio daleko više glasova od Madura, ali službeni rezultat to nije potvrdio, što je potaknulo široku sumnju u demokratsku legitimnost vlade.
Nova trenutna politička situacija
Situacija se u siječnju 2026. snažno promijenila. U jednoj od najozbiljnijih intervencija u suvremenoj latinoameričkoj povijesti, SAD je izveo vojnu operaciju u Venezueli i uhvatio Nicolása Madura, optuživši ga za “narko-terorizam” i druge zločine te ga prenio u SAD na suđenje.
Nakon njegova uhićenja, njegova potpredsjednica Delcy Rodríguez postala je privremena predsjednica, uz potporu vojske i Ustavnog suda Venezuele. Iako njena vlada tvrdi da djeluje prema ustavu, oporba i mnogi međunarodni promatrači smatraju da je to samo privid promjene dok su mnoge institucije ostale pod utjecajem režima.
U zemlji je proglašen 90-dnevno izvanredno stanje, koje daje sigurnosnim snagama široke ovlasti protiv svih koji podržavaju američku intervenciju. Oporbeni aktivisti su uglavnom u skrivanju ili u egzilu, dok se atmosfera u zemlji opisuje kao vrlo autoritarna unatoč promjeni na vrhu vlasti.
Reakcije i međunarodne tenzije
Madurovo uklanjanje izazvalo je široku međunarodnu polemiku. Sjedinjene Američke Države opravdavaju intervenciju kao operaciju protiv kriminala i za stabilizaciju situacije, ali kritičari tvrde da je riječ o pokušaju kontrole nad venezuelanskom naftom i resursima. Pritom, Europska unija naglašava kako podržava demokratski proces vođen samom Venezuelom i osuđuje kršenje ljudskih prava, ali ne podržava nasilnu intervenciju. Brazil i Kanada pozivaju na miroljubivu i Venezuelom vođenu tranziciju, a UN-ov ured za ljudska prava izrazio je zabrinutost zbog pravnog i etičkog aspekta američkih postupaka. Rusija podržava novu vladu Delcy Rodríguez, ocjenjujući da se suprotstavlja “neokolonijalnim prijetnjama”, te kritizira američku intervenciju kao povredu suvereniteta.
Istovremeno, u drugim dijelovima svijeta organiziraju se prosvjedi protiv američke intervencije, primjerice u Južnoj Africi, gdje su demonstranti zahtijevali oslobađanje Madura i kritizirali uplitanje SAD-a.
Unutarnji izazovi i društvene posljedice
Politička kriza produbila je strane i unutarnje tenzije u Venezueli. Pro-Maduro “colectivos” nastavili su kršiti ljudska prava i nasiljem ciljati osobe koje se povezuju s američkom intervencijom. Otpust političkih zatvorenika tek se djelomično provodi, ali i dalje ostaje neizvjesno koliko će se prava i slobode oporbe doista poštovati. Sloboda medija i građanski prostor ostaju pod pritiskom, s preprekama za neovisno izvještavanje i kritičke glasove.
Venezuela se danas suočava s velikom političkom neizvjesnošću. Iako je Maduro uklonjen s funkcije, strukture vlasti i dalje djeluju autoritarno, oporba je oslabila, a zemlja je u središtu geopolitičkih sukoba između velikih sila. Pitanje tko će voditi zemlju i kako vratiti demokratske procese ostaje otvoreno. Svjetska zajednica poziva na poštovanje ljudskih prava, transparentne izbore i stabilnu tranziciju, ali realnost u Venezueli još je daleko od normalizacije.