Nedaleko od novo izgrađenog rotora nalazi se napuštena građevina koja je trebala biti Sveučilišna bolnica. U zadnjih nekoliko godina priča se o obnovi bolnica i korištenju tog prostora u druge svrhe, ali zasad sve to ostaje samo na priči.
Razgovaralo se o tome kako će tu biti dječja bolnica, pa je potom tu trebao biti samo dječji odjel za psihijatrija, bilo je i govora kako će možda to biti rodilište. Kakve god verzije priće su bile, trenutno sve i dalje stoji na istom mjestu kao i prije. Malo je tu želju za obnovom pogurao i potres u Zagrebu u kojem je nastradalo puno zgrada u centru, ali Sveučilišnoj bolnici nije bilo ništa jer ona je izgrađena da može izdržati potres magnitude 9 po Richteru. Unatoč tome, konkretnog plana još nema te bolnica propada pod utjecajem vremenskih uvjeta i vandalizmom.
Gradnja Sveučilišne bolnice u Blatu trajala je osam godina i u tom razdoblju je bolnica sagrađena do pola. Krajem 70-ih godina, zbog industrijskom rasta, Zagrebu je bila potrebna još jedna bolnica. 1982. godine ispisan je referendum kojim je odlučeno da će gradnja biti financirana kroz samodoprinos građana. Samodoprinos je iznosio 1,5% plaće svakog građanina.
Dolazi vrijeme inflacije te rastu politička iskrenja kada se radi o bolnici iako projekt i dalje nastavlja kako i samodoprinos. Dolazi do propasti države (iako samodoprinos traje do 1992.) u kojem propada gradnja bolnice te se taj projekt napušta. Do tada je u projekt bilo uplaćeno čak 160 milijuna eura.
Prvi napisi o ikakvom oživljavanju projekta bolnice nastaju 2009. godine kada se počinje pričati o 350 milijuna kuna vrijednim toplicama čija je gradnja trebala trajati do 2015. godine. Tako dolazimo do 2018. kada se iz cijelog projekta izvlači Ina koje je gradu trebala biti glavni partner u izgradnji toplica. 2014. dvije strane (grad i Ina) potpisuju memorandum s kojim grad preuzima 50-postotni Inin udio.
Nakon potpisivanja memoranduma Milan Bandić slavodobitno odlazi u obilazak bečkih termi kako bi se upoznao i s konceptom gradnje onih zagrebačkim. Taj projekt na kraj ipak ostaje samo ideja, te se opet napušta pitanje obnove prostora bolnice. Objašnjenje je bilo to da Ina nikada nije odredila koliko će koštati otplaćivanje njihovog dijela udjela, te nije ni projekt mogao ići dalje.Ideja o termama i dalje postoji, no nije nikada više poprimila toliku veličinu. Sada se govori o privatno-javnim partnerstvima koje će sklopiti grad i koja će omogućiti ponovno oživljavanje plana o gradnji toplica.
Bolnica je trebala imati tisuću kreveta, sedamdesetak ordinacija, seminarske dvorane, predavaone u obliku amfiteatra. Bilo je zamišljeno kako će zapošljavati 3000-4000 djelatnika. Postavlja se pitanje je li to jednostavno bio pre veliki projekt kojem jednostavno nije suđeno. Ili je sudbina ovog kompleksa takva radi nejasnih javno-privatnih odnosa pri financiranju novih projekata? Propadanju bolnice su pomogle i brojne krađe. Noću se kradu staklo, metalne obloge, cijevi i šipke.
Možda bi građevina bila manje prepuštena vremenskim uvjetima da je bila čuvana jer barem kiša ne bi uspjela dospjeti u unutarnje prostore, što je krađa građevinskih sirovina omogućila te se sada proces propadanja ipak odvija brže nego što je trebao.
Tako bolnica još čeka neka bolja vremena ili možda tren kada će grad odlučiti to zemljište prodati nekom investitoru kojemu će biti u interesu da se nešto napravi s tim prostorom što prije jer se gradu, kako se čini, ne žuri.
Comments are closed.